Željko Hubač, voditelj razgovora
Večerašnja predstava je uspjela i ostavila je dobre utiske. Svi elementi koji čine kvalitetan pozorišni čin su postavljeni na početku. Priča o paralelnim svjetovima je glavni kvalitet ovog komada. U nekoliko navrata glumci su istakli uzroke problema, a kreću se prema roditeljima i svijetu koji su oni usmjerili. Ljubavna scena između Vere i Detlefa je nešto najljepše što sam vidio u pozorištu do sada. „Ili imaš veze, ili si bez veze“ je, nekako, lajt motiv tranzicionog društva u kome živimo. Dosta se dobro radilo sa glumcima. Ispovjedna forma, koja na neki način može da bude plakatska, data je dramski na vrlo atraktivan način. Predstava počinje i završava se jasnim znakom beznađa. Ukazano je na određene probleme mladih. Gledali smo dramaturški, rediteljski, glumački, scenografski i muzički zanimljivu, konzistentnu predstavu. Njen najveći kvalitet je visok stepen empatije, zbog godina amatera i njihovog glumačkog umijeća.
Davor Dokleja, režiser predstave
Ideju smo dobili prije desetak godina u Mostaru. Tamo sa upoznao Sašku Rakef i razmjenjivali smo iskustva šta bi trebalo biti u pozorištu. Našli smo se u zajedničkim estetikama i predložio sam da radimo roman „Djeca sa stanice ZOO“. Na tekstu smo radili zajedno Saška, ja i glumci. Predstavu smo radili u saradnji sa doktoricom školske medicine u Čakovcu. Mladi ljudi sve ranije počinju da konzumiraju alkohol i u predstavi imamo samo jednog lika koji je narkoman, a ostali su, uglavnom, pijani. Željeli smo da pokažemo i da mladi danas slušaju sve vrste muzike i da nema muzičke opredijeljenosti mladih ljudi.
Neven Matoša, glumac
Neke privatne frustracije se unose u ulogu. Nikada nisam bio negativac, uvidio sam da u životu nije sve ružičasto, ali nije ni loše.
Tina Četlajić, glumica
Predstava je jedna od najboljih za izvođenje. Likovi su kreirani prema nama, to su naše priče, doživljaji, i svi imamo bar jednu dodirnu tačku sa likom koga glumimo. Teme su iz svakodnevnice i zajedničke su svim mladima u svijetu.
Dragan Koprivica, režiser
Predstavu sam odgledao kao predstavu kontraverze. Mladi ljudi iz Čakovca su napravili podvig dok su došli u Trebinje, a onda su izašli na scenu i odgovorno, sa sinergijom, odradili posao i pokazali da nisu izgubljena generacija. Slika koju pokazuju daje do znanja da je reditelj želio nestandardni scenski prostor. Ambijent je bio drugačiji i pokazano je nešto novo. Glumci su uspješno predstavili jednu izgubljenu generaciju, nije bilo praznog hoda, srca su kucala od početka do kraja.
Milovan Zdravković, teatrolog
Čestitam ansamblu što je uvukao gledaoce u jedan čudan prostor, možda crn, ali katarzičan. Uspjeli su da nas uvuku u emociju, više nego neka druga pozorišta koja su igrala ovu predstavu. Mladima poručujem da život nije sumoran. Mladi ljudi ga moraju pozitivno posmatrati, jer samo pozitivno gledanje na život - mijenja život. Amateri iz Čakovca su bili divni.
Goran Bulajić, reditelj
Treba biti optimista, ali ne na silu. Ovo je vrlo katarzična priča i mnogo je bitno da li mladi glumci doživljaju privatno neki dio katarze, pročišćenja, i kako oni ulaze i izlaze iz predstave. Postavlja se pitanje da li pokazuju svoja iskustva i da li i privatno učestvuju u takvoj priči. Da li je tema dio njihove svakodnevnice ili je samo igraju? Bolje je da samo igraju.
Aljoša Ilić, gledalac
Kamerno igranje je dalo veliki pečat predstavi. Ovo večeras se ili doživjelo ili nije. Moram pohvaliti mladi ansambl, jer ovakve vrste predstava treba da igraju mladi ljudi.
D.Č.
Foto: Jovan Vidaković
