Aleksandar Volić, voditelj razgovora
Autor predstave Kristina Jakšić Balaž pronašla je ovu divnu bajku i scenski adekvatno, pravim pozorišnim jezikom, savremenim sredstvima, plesom, igrom, scenskim pokretom i riječju je osavremenila. Ta bajka je u ovom vremenu još aktuelnija, jer je bitno da se vratimo autentičnosti i ljepoti u vremenu bez ljubavi. Vidi se velika posvećenost rada sa mladima, a to je značajno – teatar je umjetnost, gdje se kroz grupu, radionice, rad na sebi, odrasta kroz susret sa literaturom, emocijama, estetikom...
Brano Dursun, član Umjetničkog savjeta Fesivala festivala
Ne znam kome se predstava nije dopala, tolika energija na sceni i kolektivna igra. Ovo je veoma uigrana ekipa. Oduševljen sam, ovdje je sve - drama, muzika, ples, likovnost sjedinjeno u jedinstven scenski izraz. Čestitam amaterima iz Zagreba.
Milovan Zdravković, teatrolog
Čestitke za ideju i produkciju. U tolikoj ponudi crnog i negativnog, što se najčešće viđa na televiziji, a i u pozorištu u zadnje vrijeme, amateri Dramskog studija Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih izabrali su univerzalnu temu koja potiče iz perioda početka mudrosti, čak prije Grčke. Ovo je fenomenalna ideja koju su razvili, ideja koja je prisutna kroz čitavo čovjekovo civilizacijsko putovanje, borba dobra i zla i pobjeda ljubavi. Adaptacija „Aladina“ je odlična. Preporučujem svima da ponovo čitaju Šeherzadu – „Hiljadu i jednu noć“, pogotovo mladima, pošto toliko mudrosti i ljepote ima u tim pričama. Ova ekipa je uspjela da to prenese na scenu i unese nadu da ljubav i osvješćenje mogu da pobijede. Vjerujem u to da teatar može da pobijedi svijet, da se borimo protiv ludila koje je zahvatilo cijelo čovječanstvo, pa i naš Balkan, da pozorište bude čistilište koje može da vodi u bolji život. Drago mi je što su svi u ansamblu mladi ljudi i pokazana je njihova vjera u ovo, pa im poručujem da nikako ne gube nadu u ljepotu života jer su oni budućnost i treba da vjeruju u ljubav i pobjedu boljega.
Luka Kecman, teatrolog
Iznenadili su nas sa dva duha, dovoljan je, naravno, jedan u svim pričama, a oni su imali dva. Očekivao sam da će da ta dva duha, koja se pojavljuju iz lampe da budu jedan drugom opozicija, da se naprave malo komični elementi, da jedan jedan bude „za“, drugi „protiv“, da neko vuče na svoju stranu. Publika je tražila odgovor zašto su dva duha. Negdje pred kraja predstave je prelijepa scena duple ekpozicije, gdje je na jednoj strani princ Aladin, na drugoj je Amar, što je dobro urađeno. Iste priče i nesreća su kod obojice i vrlo lijepo je pokazano da svako ima neki nukleus koji ga je odveo ka dobru ili zlu, i samo da je ta scena urađena, bila bi predstava dobra. Ova priča traži da se priča i da se u određenim elementima to i otpjeva. U određenim momentima je bilo sve vrlo igrački precizno i tačno, što znači da su amateri iz Zagreba uložili ogroman trud i ispričali svoju verziju priče o Aladinu i čarobnoj lampi. Htjelu su da nam kažu da su, zaista, dobrota, ljepota, ljubav, čestitost, poštenje nešto što se isplati i što na kraju pobijedi. Drago mi je da toliki broj mladih ljudi stoji iza ovih vrijednosti i da ih tako dobro isijavaju sa scene. Na stranu kako se moglo sve uraditi, ali doprli su do publike i uspjeli da joj omekšaju srce, što je publika iskreno nagradila aplauzom na kraju. Postoje mjesta o kojima trebaju malo razmisliti, kao što su čarobni momenti kada Aladin izgubi lampu. Mislim da tu su malo preskočili. Na kraju su završili kako završavaju veliki mjuzikli - moćno. Koreografija je vrlo slojevita i složena, jedino mislim da niste dali dovoljno prostora sultanu da pokaže glumačke sposobnosti.Čestitam!
Božidar Zečević, reditelj
Pratim Festval festivala otkad postoji, puno pamtim, i odavno nisam vidio bolju predstavu u Trebinju po svim teatarskim parametrima. Ovo je histrionska predstava, uključuje najbolje elemente pozorišnog izraza i kad se završi, ne može se izdvojiti nijedan parametar kao poseban. Ovo je kolektivna predstava koja daje jedan puni teatarski doživljaj. Ne mogu joj naći nikakvu manu niti mogu da budem ovdje kritičar. Duh koji su uspjeli da prenesu mi je kao što je to nekada bilo nakon predstave „Druga vrata lijevo“, tada čuvene zagrebačke trupe SEK, prije više od 50 godina, kada sam vidio i posljednju veliku kolektivnu igru. Vi nastavljate taj duh, što je nevjerovatno i to mogu da kažem sada kada imam dovoljno iskustava i u pozorištu i u životu.
Dragan Koprivica, reditelj
Kao čovjek čije su predstave više puta pobjeđivale na Festivalu festivala u Trebinju, znam nešto o teatru. Vidio sam do sada dosta predstava koje su daleko bolje od „Aladina“. Prvo, ovo je mlad ansambl, a u Trebinje dolaze glumci koji imaju 60, 70 godina, koji su virtuozi u glumačkom zanatu i čije su predstave često bolje od profesionalnih. Amateri iz Zagreba, prosto, nisu stigli da ih, po godinama života, dosegnu i da izgrade svoj talenat. U tome vidim i ljepotu i neminovan hendikep mladih glumaca, koji se sa toliko godina života ne može kompezovati. Ono što mi se posebno svidjelo je vjerovanje u svoju rediteljku od prvog do posljednjeg minuta. Igrali su srcem i talentom i u nijednom trenutku nije bilo pada u glumi. Mladi glumci iz Zagreba treba da shvate istinu svoje rediteljke koja je rekla - ko zna šta ćete sve postati u životu. Ovo što rade je nazaboravno, oni se ovako kale, uz pozorište duplo brže žive i sazrijevaju. Tu je i velika misija i pedagoški rad rediteljke predstave, jer se ovo nije moglo završiti za kratko vrijeme. Uradili su najbolje što je mladost mogla uraditi. Sve scene u „Aladinu“ koje nemaju verbalni dio, su, po meni, daleko bolje od svake sa verbalnim dijelom. Mislim da je trebalo žestoko štrihovati tekst, da muzika prevlada, predstava bi tada bilo daleko bolja. Želim da shvate, da ne bi bilo dobro da ih neko ubijedi da je ovo najbolja predstava ikad viđena na Festivalu festivala, jer prosto nije. Ova mladost koja obećava je nešto prekrasno, i prekrasno je što je ovogodišnji Festival počelo sa mladim ljudima, to je, zaista, neviđena ljepota. Sugerisao bih im da naprave predstavu iz domena neverbalnog teatra, jer mislim da bi tu uradili haos na sceni. Talenat je prisutan, i onu su za svoju mladost fenomenalni, ja sam impresioniran. Koliko je loše upututi kritike za neku pozorištnu ekipu, daleko je gore prehvaliti, jer se čovjek uznese. Zračili su ljepotom, kolektivnom igrom, mladošću, jednostavno, Festival je počeo na najljepši način. Poručujem im da budu stabilni, ne vjeruju da su sami vrh, jer ne mogu biti zbog godina. Sad su pokazali prekrasan potencijal, uz sjajnu rediteljku koja ih je vodila briljantno. Napravili su veoma dobru predstavu, ali na ovom Festivalu, gdje je dosta dobrih predstava, nikada se ne zna šta će se destiti. Bili su divni i svaka čast amaterima iz Zagreba!
