Aleksandar Volić, voditelj razgovora
„Smetovi“ su drama sa veoma dobrom kompozicijom, koja progovara o dva suprotstavljena svijeta, jedan je opsesivna ljubav prema zemlji, imetku, lancima zemlje, oličena u liku starog Brezovskog. Njoj je suprotstavljen svijet ljubavi mlade i bolesne nevjeste Katuše. Ovo je realistička drama, a riječ je o jednom od najboljih tekstova Vladimira Hurbana Vladimirova. Neverbalne scene su bile vizualizacija dramske situacije, a naročito je bila upečatljiva prva scena, dramatičnog porođaja, koja odmah „zgrabi“ gledaoca. Vizuelne scene u ovom komadu nastavljaju naraciju. Na sceni su potpuno jasne priče, sa malim digresijama, koje osvjetljavaju ideje autora.
Savo Mučibabić, sekretar Saveza amatera Vojvodine
Čestitam ansamblu na sjajno odigranoj predstavi. Bilo me strah jer je ova predstava do sada igrana na slovačkom, a zato što su ispoštovali Festival festivala i trebinjsku publiku, ovo je prvo izvođenje na srpskom jeziku. Predstava je do sada igrana u kamernim uslovima, prvi put su večeras igrali na otvorenoj sceni. Treći problem je što glumica nije mogla doći, pa je rediteljka večeras veoma uspješno zamijenila. Slovaci u Vojvodini vrijedno i pažljivo rade u pozorištu, a ove godine je u najužim konkurencijama bilo pet slovačkih predstava. Ovo je pobjedničko ostvarenje i na republičkom i na pokrajinskom festivalu. Ono što je karakteriše je precizna režija, koja je glumcima ostavila punu slobodu da se kreativno iskažu na sceni. Ovo je potpuno profesionalno ostvarenje, a pored precizne igre i režije, scenografija veoma dobro „igra“ svoju ulogu. Velika je vrlina i što je muzika autorska, koja je u potpunosti oplemenila psihološke pauze, koje su imala značajnu funkciju u ukupnoj snazi ovog ostvarenja.
Dragan Koprivica, reditelj
Ovaj sjajni anasmbl se nehotično utkao u boju ovogodišnjeg Festivala festivala, a koja se može ukratko nazvati „drugačiji“. Nijedna predstava do sada nije ličila na drugu, svaka je bila za sebe i žanrovski i u pečatima režije i glume, što je bogatstvo različitosti. Mislim da je ova cijela drama krik i snažan protest protiv strahovite alijenacije u porodici - raspada porodice, što je obilježje cijelog dramskog teksta. Rediteljki zahvaljujem za briljantne neverbalne scene, koje su se tako lijepo ukomponovale u ovu priču. U tim neverbalnim scenama sam odmarao i bio srećan što ne čujem nijednu riječ. Pokazali su snagu neverbalnog teatra i do sada sam jedino u ovoj predstavi vidio neverbalne sekvence, koje su uljepšale cijeli Festival. Svi su glumci bili sjajni, jedino mi je malo falilo starosno slaganje u likovima oca i sina, jer su oni više vršnjaci, ali znam da bez glumca koji igra oca ne bi mogli igrati predstavu. Oduševili su me biranjem simbola, jer je ovo simbolistička drama. Svaka čast!
Žarko Popović iz Kule, gledalac
Predstavu „Smetovi“sam gledao u Kuli, kada su je amateri iz Kisača igrali na slovačkom jeziku. Došao sam iz Herceg Novog da je pogledam i ovdje. Oduševljen sam Trebinjem i cijelom atmosferom, ali isto tako Festival u Kuli je nešto što će trajati. Takođe, Trebinju želim da i dalje traje Festival festivala. Hvala glumcima! Čestitam svima, a pogotovo gospodinu Voliću!
Zoran Đerić, teatrolog
Amateri iz Kisača su se pokazali kao ozbiljna pozorišna ekipa, koja je osmislila i izvela ovo ostvarenje. Imaju jako dobru glumačku i rediteljsku ekipu, znači da će perspektiva Amaterskog pozorišta Kulturnog centra Kisač biti sve bolja i bolja. Meni se predstava dopala, zasnovana je na klasičnom, realističkom komadu, dosljedno je igrana, nema nekih ponavljanja i nema viška. Brza je, kratka i efektna i na kraju se dešava, naravno, tragedija. Posljednja scena je dosta efektna i vjerovatno je to bio i razlog da, pored ostalih, dobiju nagradu i za svjetlo.
Luka Kecman, teatrolog
Hvala amaterima iz Kisača za vrlo ozbiljnu predstavu koju su odigrali na trebinjskom Festivalu festivala. Zemlja je u Vojvodini kapital, i to je prva premisa od koje polazi autor ovog teksta kad počinje da piše svoje drame. On je iz tog podneblja i osmjelio se da progovori šta je to što se dešava iza zidina kod bogatih ljudi, koji nemaju nasljedstvo i imaju stravičan strah da će se loza prekinuti. U stanju su da učine sve da bi imali nasljedstvo. Ta priča je izrazita i prisutna je i u današnje vrijeme. Ovo je bio tipično realističan pristup, a predstava je od počekta do kraja dobro osmišljena. U Trebinju izveli izmijenjenu predstavu, u odnosu na onu pobjedničku u Kuli, ali su, i pored toga, ispričali priču onako kako su je zamislili. Ona je tačna i precizna, ima tačno trajanje i sve preko toga bi bilo suvišno. Vidi se da glumci dobro vladaju scenom. Meni se, ponajviše, nameće pitanje, zašto se reditelj odlučio na samoubistvo i na ubistvo u predstavi. To je isti znak, ali nije čin. Tu imamo nešto što je poduplano, a to je učinilo jedan negativan lik, zaista, mostruoznim. O tome bi, možda, trebalo malo da razmisle. To što su odigrali predstavu na srpskom, a ne na maternjem jeziku, nije smetalo. I povremeni, malo drugačiji, akcenti su samo locirali prostor gdje se radnja događa. Pokazali su u potpunosti da mogu da igraju na otvorenoj sceni, jer se sve čuje, razumije i vidi.
Milovan Zdravković, teatrolog
Ovo je još jedan biser ovogodišnjeg Festivala festivala, ansambl iz Kisača donio je jedan novi pogled na pozorište. Ovaj komad spada u red socijalnih drama, koje su buknule krajem 19. i početkom 20. vijeka, i ponovo se bude. Dobro je što su to otkrili, jer je, možda, početak ovog vijeka sličan početku 20. vijeka. U sadašnjem beznađu oko nas, ovakve drame su neka vrsta katarze - opomene. Amateri iz Kisača su na tom putu i hvala im!
