Upoznavanje_05

Mnogo je peripetija pratilo jučerašnji dolazak ansambla Dramskog studija DADA Kazališne družine „Pinklec“ i Centra za mlade Čakovec u Trebinje.

I dok su ih svi očekivali u popodnevnim časovima, oni se nisu pojavljivali. Pa čak ni u večernjim.

U Trebinje su došli gotovo u praskozorje novog dana.

I jutros su poranili u Dom mladih.

Predvođeni Davorom Doklejom, režiserom predstave, pripremali su se za večerašnje igranje. A na sredini scene - ogromne merdevine.

I odmah sjećanje na neke davne dane. I pjesmu, kako bi u Hrvatskoj rekli - popevku: “Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol…”

Takvo im je juče i bilo putovanje. U stilu, “od graničnog prelaza gor, do graničnog prelaza dol….”

“Mnogo smo se umorili juče. Iz Čakovca smo pošli oko 10 sati i putovali… sada sam već zaboravila koliko. Ali važno je da smo došli”, očigledno umorna ali raspoložena za razgovor je bila mlada glumica Ena Jagec.

Je, ali makar smo dobro upoznali Dubrovačko primorje. Išli smo sa prelaza na prelaz”, na cijelu priču se nadovezuje njen kolega Neven Matoša.

“Predstava je rađena prema motivima romana Mi djeca s kolodvora ZOO progovara o trenutačnim problemima tinejdžera u društvu koje polako, ali sigurno gubi istinske vrijednosti. Društvo u kojem s jedne strane industrijski, tehnološki i računalni svijet uzima maha i čini život sve lakšim, s druge strane društveni, kulturni i zdravi život propada. Društvo u kojem zajednica tinejdžera svoje postojanje i ostvarenje traži u virtualnom svijetu, u stvarnom ga iskrivljuje konzumiranjem sintetskih droga i alkohola. Društvo u kojem obitelj, škola, radna okolina i virtualni svijet ima zajednički nazivnik – nasilje”, kaže Neven. Upoznavanje_07

Upitan da prokomentariše da li su se u predstavi dotakli, nove vrste zavisnosti, takozvane kompjuterske zavisnosti Neven pozitivno odgovara.

“Kako da ne. Uostalom, sve ćete vidjeti večeras”, dodaje on.

U predstavi je važan element i bend koji je stalno aktivan.

Glazbeno smo aktualni, ali se prisjećamo i starih hitova. Biće tu i panka, roka i cajki. Dugo smo radili na predstavi i u Hrvatskoj smo imali mnogo uspjeha”, dodaje Ena.

I opet sjećanja.

Tih osamdesetih, knjiga “Mi djeca sa stanice ZOO” čitala se sa strahom, širom otvorenih očiju. Djeca narkomani bila su tabu tema u tadašnjem društvu, a likovi iz knjige su svoje priče ispričali otvoreno, drsko, hrabro. Svi smo patili s njima i preko njihove priče zakoračili u svijet pun izazova.

Da li se danas nešto i u kojoj mjeri promijenilo?

Jeste, i to na gore!

Potpisujem.

Tada je bila jedna stanica ZOO, a danas su ZOOloški vrtovi na svakom koraku!

Predstavu MORAMO pogledati. Ako zbog ničega drugog, onda zbog poruke koju knjiga, ali i glumci iz Čakovca šalju.

Poruke koja se gotovo 40 godina nije promijenila.

R.M.

Foto: Jovan Vidaković