Zadovoljstvo je bilo upoznati se s ekipom Dramskog studija „Letečka teatarska trupa“ i ugodno razgovarati sa Vladimirom Jovanovskim, režiserom predstave „Dječak u prugastoj pidžami“, koju će večeras izvesti u Kulturnom centru, na Festivalu festivala.
O ovoj tragediji, koja je slika rata kao fenomena i njegovih užasa kroz prizmu intenzivnog psihološkog sukoba arhetipskih likova u nacističkoj porodici, Jovanovski govori kao o visoko emotivnoj pozorišnoj predstavi.
„U ovoj predstavi igra više generacija glumaca. Prava uloga pozorišta je kada glumci na sceni proživljavaju sve ono što publika u realnom životu ne bi trebalo da proživi. Imajući u vidu koliko je to jedna teška tema, tema koja je i avangardna ali nemjenjiva, uvijek aktuelna, mislim da će predstava, zaista, donijeti jedan kontakt sa publikom. Publika će u suštini, ja se nadam da će tako biti, igrati sa nama, biti pasivni učesnik naše predstave jer je ona tako dizajnirana da dotakne svaku emociju, arhetipnu ali i one dodatne emocije, kako bi nagnala publiku da učestvuje, ali i da unutrašnji sud”, pojašnjava Jovanovski.
Biti glumac, raditi predstavu, igrati u pozorištu je teško breme.
“Glumac mora proći kroz sve ono što čovjek i publika u realnom životu voli, ne voli, plaši se, mrzi, smije se, plače, sve to glumac mora da prođe u jednoj predstavi. Slomiti se emocionalno i zamislite, igrati to opet u reprizama. Ako glumac ne nađe taj balans u sebi, unutra, kako da zaštiti sebe, a pritom kako da prezentuje lik, onda to nije uspješna predstava niti je to uspješan glumac. Mi smo, mislim, ovom predstavom uspjeli da zadovoljimo taj balans i mislim da će jedan dio publike iz sale izaći plačući, a drugi dio će da ćuti. I ćutaće dugo vremena. Tek, kada odu kući, progovoriće šta su to gledali”, kaže Jovanovski.
A, gledaće predstavu koja je podsjetnik da „sadašnjost nikada ne oprašta prošlost”. U ovoj drami prikazano je nevino i neshvaćeno prijateljstvo između sina komandanta koncentracionog logora u Poljskoj i njegovog vršnjaka koji je na suprotnoj strani bodljikave žice.
DJECA – GLUMCI
„Letečka teatarska trupa baštini korijene dječijeg pozorišta, koje je formirano u Tetovu još 50-tih godina prošlog vijeka. Tokom puno društvenih premrežja, mi smo uspjeli da ga sačuvamo, da prije 16 godina rebrendiramo to pozorište i damo mu ovaj naziv. Zašto Leteća pozorišna trupa - jer smo mi pozorište kroz čije kostime, grimiorne i predstave “proleti” mnogo djece. Uglavnom su dječije predstave naša uža specijalnost. S vremena na vrijeme, napravimo i jednu predstavu koja je za ozbiljnu publiku. Moram da napomenem da ova predstava nije pogodna za djecu ispod 12 godina. U našem pozorištu postoje dva ansambla, A i B. Ansambl B obično radi dječije predstave dok A radi malo ozbiljnije predstave. I onda smo riješili da napravimo jednu fuziju, izabrali smo najtalentovanije, one koji se najviše trude. Dugo smo razgovarali o ovoj temi, čak smo razgovarali i o fašizmu, rasizmu, ksenofobiji pa na kraju krajeva i o smrti, odnosima u braku, jer je ovo, u stvari, istorijska priča preslikana preko jedne bračne zajednice. Mislim da smo postigli taj savršeni balans, da su mališani prisutni tamo gdje treba, tamo gdje ne treba ne. Tako je publika dobila jednu dobru figuru, kao kada dobro sklapate lego kockice i nastane odlična figura. Mislim da smo mi uspjeli, a dokaz za to je to što ova predstava živi. Premijera je bila u septembru prošle godine i ona se aktivno igra, u našem pozorištu, nacionalnim pozorištima, festivalima i evo sada u Trebinju”,navodi on.
Igra za svoj ćeif ali na radost publike.
“Mi smo osvojili Gran-pri za najbolju pozorišnu predstavu i nagradu za najbolju režiju na našem Međunarodnom festivalu DAF Kočani, koji je bio krajem maja. Nismo očekivali da dođemo ovdje, spremali smo se za ljetnji odmor, ali čast je biti ovdje i igraćemo za svoj ćeif ali na radost publike.Čuli smo da je trebinjska publika prefinjena i to nas posebno obavezuje. Predstava nije dobra ako nema poruku i ako gledalac ne bude bogatiji za jedno životno iskustvo kada izađe iz sale.Svaka predstava je škola, pitanje je samo ko koliko sluša, gleda i uči”, kaže Jovanovski.
LJUBAV SPASAVA POZORIŠTE
„Jedan naš poznati dramaturg u Makedoniji, čije se predstave igraju širom Zapadnog Balkana i svijeta, rekao je: ”Znaš šta?! Ako će neko spasiti pozorište, to će biti amateri”. Ali oni koji ga stvarno vole. Mi smo prošli kroz premrežja, pozorišna, finansijska,tehnička, društvena. Radili smo od podrumskih prostorija do klasičnih, profesionalnih grimiorni.Sve smo prošli da bismo opstali. Ne može se uništiti ljubav i žar prema pozorištu. Na svojoj sceni se najbolje osjećamo, to je naša tvrđava i mi je ne damo”, ističe režiser večerašnje predstave.
Od 20 časova i 30 minuta pogledajte ovu emocionalno zahtjevnu dramu, koja nas tjera da razmislimo o onome što je zaista u životu važno!
