Jovana Jelovac Cavnić i Nataša Zečević
Šarmantna, brza komedija, večeras je na repertoaru 67. Festivala festivala, „Boing-boing“, vodvilj, u izvođenju Dramskog studija Centra za kulturu Pljevlja.
Zorom smo se našli sa režiserom Jovanom Jelovac Cavnić i glumicom Natašom Zečević da porazgovaramo o ovom ostvarenju, koje je rađeno po tekstu francuskog komediografa Marka Kamoletija.
JOVANA JELOVAC CAVNIĆ, režiser ističe da je specifičnost ove predstave to što je radnja smještena u vrijeme kada je komad i pisan, u 60-te godine prošlog vijeka.
„Večeras u Kulturnom centru, u 20 časova i 30 minuta, čekamo festivalsku publiku i veoma smo uzbuđeni da se predstavimo novoj publici. Počastvovani smo što učestvujemo na jednom ovakvom festivalu. U Crnoj Gori smo osvojili prvo mjesto, došli ovdje i sada imamo priliku da predstavimo i državu i naš grad i sav rad Centra za kulturu Pljevlja. Ovo je svima poznata komedija, planetarni hit. Ovaj francuski komad je u Ginisovoj knjizi rekorda po broju izvođenja, a mi evo sada možemo da dodamo još jednu postavku. Uhvatili smo se nečega što je provjereno. Možda bi neko rekao, pa dobro, to je pun pogodak svakako. Ali ono što smo mi odlučili jeste da odemo baš u 60-te godine i da nam to zapravo bude neki veliki zalogaj, da doskočimo tom vremenu. A, sve to je podrazumijevalo i istraživanje i to da oslikamo taj vremeplov na sceni i taj glamur Pariza, koji sigurno nije isti danas kao 60- tih, a znamo šta je to tada bilo, ’Djeca cvijeća’ i sl. Nismo išli do te mjere u tu ideju ali smo se potrudili da sve drugo, od najsitnije rekvizite do najkrupnijeg komada scenografije ili kostima, budu zaista 60-te, Francuska, Pariz“, navodi režiser.
Ovaj izbor im je donio mnogo istraživanja, sticanja znanja i putovanje kroz vrijeme.
„Sa namjerom nisam gledala ostale postavke, da me ne bi povuklo kako je neko nešto uradio, a da posebno ne bih pravila cijelu predstavu samo da bih bila drugačija. Pustila sam da to sve ide kako sam zamislila i nadam se da sam barem malo drugačije pročitala djelo. Mislim da je naša specifičnost u samom kraju, to ćete vidjeti večeras. Naš ansambl ne podrazumijeva broj glumaca koji bi odgovarao postavci Kamoletijevoj, tako da je moralo da dođe do određenih adaptacija. Poslužili smo se starim alatom kao još kod Šekspira, jedan glumac igra ženski lik. Nije da to nikada nije rađeno, jeste, i mnogi su prebacivali kućne pomoćnice u lik batlera, to je rediteljska sloboda, ali kod nas je specifičan kraj, i to šta se zapravo dešava sa tim muško-ženskim likom i u kojoj je on vezi sa svim drugim likovima. Što je sama ideja, što je negdje i suština reditelja“, pojašnjava Jovana.
ZAJEDNO U GRADNJI POZORIŠNOG PUTA
„Rođena sam i odrasla u Pljevljima. Kroz svoj glumački put, bila sam povezana sa svojim rodnim gradom. Život me odveo na neku drugu stranu i to nije moglo da bude u nekoj velikoj mjeri ali se dešavalo i postojao je kontinuitet. U ovoj prethodnoj godini se desio jedan malo posvećeniji rad i podrazumijevao je više vremena u Pljevljima, na moju veliku radost, lijepo je vratiti se svom gradu. Sada se konačno otvorio put nakon 15 godina mog rada, da se posvećenije pozabavim pomaganju gradnje pozorišnog puta. Na poziv direktora Centra za kulturu Slavka Tošića i njegovog zamjenika Dženana Alića, prvo je uslijedio projekat profesionalne režije, u kojoj i glumim, pod nazivom ’Kuku majko’, to je jedna pljevaljska komedija, u koju je, takođe, uključen i jedan mladi pljevaljski glumac. Odmah nakon toga sam dobila i poziv za amatersku predstavu, odlučili smo se za ’Boing-boing’. Predstavili su mi sjajne članove ovog ansambla, zajedno smo donijeli odluku za ovaj tekst i eto otuda ja i vjerovatno ću i dalje biti tu, pogotovo sada kada sam shvatila šta se sve može i koliko talenta je u mom gradu.Trudićemo se da i dalje radimo i da održimo kontinuitet“, kaže Jovana Jelovac Cavnić.
NATAŠA ZEČEVIĆ, Žudita
„Igram jednu od tri stjuardese, Njemicu Žuditu. Sarađivala sam i ranije sa glumcima, ne baš sa svima, imali smo i dvije nove glumice, koje su se odlično snašle. Prije ove, uradili smo dvije amaterske predstave. Svaka predstava zahtijeva veliko odricanje, dosta vremena i mogu reći - ima neku težinu. Ali, takođe, ima i onu ljepšu stranu, gdje imamo dosta poznanstava, uživanja, smijeha na probama, neke trenutke koje ne bismo nikada mogli da zamijenimo sa bilo čim drugim“, pojašnjava Nataša.
Pred glumce je stavljen krupan zalogaj. Trebalo je iznijeti brzu komediju koja podrazumijeva mnoštvo glumačkih vještina, spretnosti i zavidnu glumačku kondiciju.
„Ova predstava jeste posebna, jer je drugačija od ovih prethodnih, koje smo radili. Jedna brza, baš brza komedija, za nas, možda, i malo teži zalogaj zato što smo trebali da se predstavimo baš u toj brzoj komediji, vodvilju gdje treba da se radi i koreografija, da budemo uigrani. Nema tu baš mnogo nekih monologa da smo mogli sebi da damo malo prostora, već bukvalno da znamo, kada treba nešto da kažemo, kada treba da presiječemo nekoga, da ne upadnemo u riječ, a opet da sve to izgleda da smo baš uigrani. Zahvaljujući našoj režiserki, mi smo to i uspjeli, osvojili smo prvo mjesto u našoj državi, sada je predstavljamo. Nadamo se da ćemo večeras da osvjetlamo obraz i pokažemo to što smo radili svih ovih mjeseci iza nas i nadamo se da će se publici, prije svega, to svidjeti i da ćemo dobiti veliki aplauz“, kaže Nataša.
U to smo sigurni, a sigurni smo i da iz Crne Gore i Pljevalja dolazi odlična komedija koja će nas, na kratko, uvesti u svijet francuskog glamura!
