Petak, 26. jul, KULTURNI CENTAR TREBINJE, 20:30 časova

Ken Kizi
„Let iznad kukavičjeg gnezda“
Dramatizacija i režija: Nataša Radonjić
/Trajanje: 95 minuta/
ULOGE:
Rendal Patrik Mekmarfi - ALEKSANDAR RADOJKOVIĆ
Sestra Rečid - MARINA MARDER
Poglavica Bromden - IGOR MILIKIĆ
Bili Bibit – VLADIMIR JORGIĆ
Dejl Harding - NIKOLA BULATOVIĆ
Čarli Čezvik – ALEKSANDAR JOVANOVIĆ
Martini - ŽELJKO ŠKOBALJ
Maks Tejber – MATIJA GAČIĆ
Fredrikson - PAVLE JANKOVIĆ
Sestra Flin - JOVANA JOVIĆ
Bolničar Vašington - LAZAR ĐURĐEVIĆ
Bolničar Voren - NIKOLA ŠNEP
Doktor Džon Spivi - VLADIMIR STOJKOVIĆ
Kendi Star - JANA STOJČIĆ
Rouz - KRISTINA DIMITRIJEVIĆ
Lujza – ANETA PERIŠIĆ
Semi – LARISA RADONJIĆ
Tehničar zvuka - Zorana Pejić
Tehničar svjetla - Nikolina Đukić
Asistent scene – Aleksandra Grbić
Koreograf - Larisa Radonjić
Dizajn kostima - Jelena Vasiljević, Nataša Radonjić
Scenografija - Nataša Radonjić
Izbor i dizajn muzike - Nataša Radonjić

O PREDSTAVI
U predstavi se analizira da li su ludaci mentalno poremećene osobe ili individue koje bolešću reaguju na nenormalno i bolesno društvo. Da li su pravi ludaci u ludnicama ili van njih, da li je opšteprihvaćena ,,normalnost“ u stvari najopasnija bolest?…
Uhodani sistem „ispiranja mozgova“, dobrovoljnog mazohizma, truleži, sivila i monotonije godinama ništa ne narušava, sve do trenutka kada u njega dospijeva sitni prevarant nesputanog duha - Rendal Patrik Mekmarfi. Tu negdje i kreće priča, urnebesna tragedija naših života, vječni odnos Sistem - pojedinac, priča o istini i „istini”, licemjerju i gluposti koja se obično tragično završava - kako za poslušnike, tako i za sve one koji pokušaju da kažu šta misle, rade šta im se prohtije na svoju ruku i time remete „prijeko potrebni red i mir projektovanog blagostanja i sveopšte sreće“...
Predstava je premijerno igrana 20. 5. 2024. godine.
NAGRADE
Na 65. Republičkom festivalu amaterskih pozorišta Srbije u Kuli, glumci Studija glume Teatar 011 iz Beograda su za predstavu „Let iznad kukavičjeg gnezda“ osvojili drugo mjesto i srebrnu plaketu.
Ansamblu je dodijeljena nagrada za kolektivnu igru.
Aleksandar Radojković (Rendal Patrik Mekmarfi) osvojio je nagradu za glavnu mušku ulogu, kao i novoustanovljenu nagradu „Igor Stanić“ za najboljeg mladog glumca.
Nagrada za epizodnu žensku ulogu dodijeljena je Marini Marder, za ulogu sestre Rečid.
Nataši Radonjić pripala je nagrada za dizajn i izbor muzike.
Na festivalu u Kuli Željko Škobalj (Martini) i Vladimir Jorgić (Bili Bibit) dobili su pohvale za glumačko ostvarenje.

RIJEČ REDITELJA
“Let iznad kukavičjeg gnezda“ je priča o slobodnom duhu čovjeka koji je zarobljen u kavezu sistema, ovde u psihijatrijskoj bolnici, kao metafori „bolesnog društva“ u kome živimo lobotomizirani demagogijom medija, politike, religije. To je priča o borbi između individualnosti i institucionalne moći, gdje se istražuje tema mentalnog zdravlja i načina na koje društvo tretira one sa mentalnim bolestima. Kroz likove pacijenata, prikazuje se kako društvo često marginalizuje i stigmatizuje ove pojedince, umesto da im pruži adekvatnu pomoć i razumijevanje.
Sam naziv „Let iznad kukavičjeg gnezda“ je metaforičan i simboličan. Kukavičje gnijezdo se često koristi kao simbol za mjesto koje je opasno i neprijateljsko. Riječ „gnezdo“ u naslovu predstave odnosi se na duševnu bolnicu, a u podtekstu je simbol za čovekovo gnijezdo, onaj suženi duhovni prostor u kome provodi život. Ako je bolnica metafora društva, ne možemo, a da se ne zapitamo - gdje su granice razuma i ko ih tačno određuje i kakav je to svijet u kome živimo ako je dozvoljeno jakima da etiketiraju slabe i neprilagođene kao lude?
O REDITELJU
Nataša Radonjić je rođena u Šapcu 1974. godine. Svoje akademsko obrazovanje stekla je na Filološkom fakultetu u Beogradu, gdje je diplomirala na smjeru za srpsku književnost i jezik. Nakon toga, nastavila je svoje obrazovanje upisavši master studije, gde je odbranila rad na temu odnosa prema Bibliji u djelu Borislava Pekića “Vreme čuda” i Danila Kiša “Enciklopedija mrtvih”, stekavši time zvanje diplomiranog filologa.
Kao profesor književnosti, Nataša Radonjić je svoju strast prema umjetnosti prenijela na srednjoškolce. Njen rad u teatru od 2008. godine karakteriše transformacija jedne male dramske sekcije u respektabilno pozorište koje privlači mlade talente i ostvaruje uspjehe na domaćoj i regionalnoj sceni.
Od oktobra 2008. godine, Nataša je na čelu ovog teatra, gde obavlja dužnosti direktora, umjetničkog rukovodioca, dramaturga i reditelja.
Za vreme rada u Teatru 011, Nataša je režirala na desetine predstava na večernjoj i dečijoj sceni, što je doprinijelo njenom prepoznatljivom statusu u srpskom teatru. Njen talenat i posvećenost su joj donijeli brojne nagrade i priznanja za režiju, pedagoški rad sa mladima, dramatizaciju, scenografska rešenja, muziku i kreativnost u osmišljavanju predstava.
Pored rada u Teatru, Nataša Radonjić je aktivna i u radu sa Asocijacijom mladih, koja se bavi podrškom mladima iz ugroženih zajednica, kao i svim mladima u Srbiji, kroz afirmativne programe i saradnju sa relevantnim institucijama i organizacijama. Cilj im je povećanje socijalne uključenosti mladih, djelujući na lokalnom i nacionalnom nivou.
O PISCU
Ken Kizi (1935 - 2001) bio je američki pisac, najpoznatiji po svom romanu „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, kao i kontrakulturna ikona koja je, po mnogima, predstavljala vezu između beat generacije 1950-ih i hipija 1960-ih. Rođen je 17. septembra 1935. godine u La Junti, u Koloradu. Pohađao je Univerzitet Stanford. Tokom pohađanja Stanforda, 1960. godine Kizi se dobrovoljno javio kao plaćeni eksperimentalni subjekt u studiji koju je provela američka vojska, u kojoj su mu davali lijekove za promjenu uma i tražili da ih izvijesti o njihovim učincima. Kizi je zapravo bio pokusni kunić u čudesnom eksperimentu pod sponzorstvom američke vlade s dotada malo poznatim psihodeličnim supstancama, meskalinom i LSD-jem. To je iskustvo značajno uticalo na njegov pogled na svijet i potaknulo ga na pisanje romana. Kizi će nastaviti rekreativno da konzumira LSD tokom svog života. Drugi važan izvor inspiracije za „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ jeste Kizijevo iskustvo rada kao bolničkog pomoćnika u noćnoj smjeni na psihijatrijskom odjeljenju bolnice u Menlo Parku u Kaliforniji. Kizijevi eksperimenti pod uticajem droga poslužili su kao inspiracija za hipi pokret. Ta iskustva poslužila su mu kao osnova za njegov roman iz 1962. „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ koji je ispitivao zloupotrebe sistema nad pojedincem i koji je predstavljao njegov snažni simbol psihodeličnog otpora konformizmu i društvenim normama. Ken Kizi je kasnije priznao da je nekoliko prvih stranica knjige „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ nastalo pod uticajem pejotla, a da su mu LSD i meskalin pružili sasvim drugačiju perspektivu o ljudima u mentalnoj ustanovi. Naslov Kizijevog romana potiče od posljednjeg stiha pjesme za decu.
Deceniju kasnije, pomenuti roman poslužiće reditelju Milošu Formanu i sjajnoj glumačkoj ekipi, na čelu sa briljantnim Džekom Nikolsonom, kao literarni predložak za kreaciju kultnog filmskog ostvarenja. Roman „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ objavljen je 1962. i odmah je stekao veliku popularnost. Knjiga, u kojoj je ludnica metafora bolesnog društva, stekla je ubrzo kultni status. Danas ovaj roman smatraju nezaobilaznim klasikom šezdesetih godina, a Formanova ekranizacija nagrađena je s pet najvažnijih Oskara – za najbolji film, glavnog glumca, glavnu glumicu, reditelja i scenario. Premda je Ken Kizi tvrdio da je premlad da bi bio bitnik, a prestar da bi postao hipik, njegov „Let iznad kukavičjeg gnijezda“ bio je u skladu s buntovničkim i slobodoumnim duhom vremena, te je kao jedno od temeljnih djela antiautoritarnog usmjerenja bitno pridonio njegovom oblikovanju.
Najpoznatija djela:
- Let iznad kukavičjeg gnijezda, 1962.
- Ponekad sjajan pojam, 1964.
- Kizijeva garažna rasprodaja, 1973.
- Demonska kutija, 1986.
- Pećine, 1989.
- Mornareva pjesma, 1992.
O TEATRU 011
Teatar 011 je amatersko pozorište koje se razvilo iz dramske sekcije TŠ Drvo art i koje je sa radom počelo u oktobru 2008, a 2011. godine registrovano i primljeno u Savez amaterskih pozorišta.
Prvobitni naziv pozorišta je bio Teatar Art Lignum, sve do 2014. godine, kada je naziv promijenjen u Studio glume Teatar 011. Od samog osnivanja, ,ansamblom rukovodi Nataša Radonjić, diplomirani filolog, koja je ujedno direktor pozorišta, umjetnički rukovodilac i reditelj svih predstava na repertoaru.
Ansambl, koji broji preko 30 članova, sačinjen je od entuzijasta uzrasta od 15 do 40 godina, koji pored svojih svakodnevnih obaveza, imaju želju da se bave glumom i umjetnošću.
Na festivalima širom zemlje i regiona, Teatar 011 je do sada osvojio preko 120 nagrada i u nekoliko navrata predstavljao Srbiju na međunarodnim festivalima u regionu. Do sada je četiri puta učestvovao na RFAPS (kao pobjednik BAP-a): „Dragi tata“ (2017.), „Prljavi ples“(2019.), „Večernja ruža“ (2023.) „Let iznad kukavičjeg gnezda“ (2024.).
Neke od predstava sa najvećim brojem osvojenih priznanja su:
- „Dragi tata“, M. Bogavac
- „Priča sa zapadne strane“, Artur Lorens (adaptacija Nataša Radonjić)
- „Sekund i 35 stotinki“, N. Romčević
- „Šećerna vodica“ , L. Kovke
- „Prljavi ples“ (adaptacija Nataša Radonjić)
- „Na površini“, N. Radonjić, V. Jorgić, M. Stanković
- „Jednostavno idioti“, F. Bakman (dramatizacija N. Radonjić)
- „Večernja ruža“, po motivima romana „Izgubljene u magli“ Vlade Arsića
Sve aktuelne predstave Teatra mogu se pogledati na večernjoj sceni Akademije 28, u Beogradu.
