Utorak, 26. jul  –  DOM MLADIH, 20:30 časova

Udruženje građana „CUG“ i Pozorište „Bora Stanković“ Vranje

Radoje Domanović

VOĐA

Adaptacija i režija: Bojan Jovanović

Koreograf i scenski pokret/ Tamara Antonijević Spasić

Kostimograf/ Ivana Mladenović

Scenograf/ Bojan Jovanović

Asistent reditelja/ Danilo Mihajlović

Dramaturg/ Milica Mladenović

Ton/ Aleksa Ristić

Svetlo/ Bogdan Ristić

IGRAJU:

Anđela Vlajković, Anđela Stanković, Andrijana Đorđević,

Katarina Vasilković, Milica Mladenović, Marija Mladenović,

Natalija Savić, Teodora Đedović, Dušan Tomić, Luka Marković,

Nikola Stanković, Stefan Milenković, Marko Nikolić i Nemanja Popović.

O projektu „Školsko pozorište“

Projekat „Školsko pozorište“ zamišljen je kao dugoročni projekat koji se bavi postavljanjem i scenskim izvođenjem nekog djela iz programa školske lektire. Namijenjen je, prije svega srednjoškolcima, a mogu ga pratiti i ostali građani.

U okviru projekta, kroz zajednički rad sa mentorom, grupa mladih ljudi aktivno učestvuje u stvaranju pozorišne predstave, dok nakon izvođenja iste, sa vršnjacima i profesorima iz gradskih srednjih škola razmjenjuje utiske i vrši analizu izvedenih djela.

Za prvu godinu realizacije projekta izabrane su pripovijetke „Danga“ i „Vođa“ Radoja Domanovića, koje će biti dramatizovane, adaptirane i izvedene u formi cjelovečernje predstave, pod nazivom „VOĐA“.

RIJEČ REDITELJA

Ideja da se adaptira i na scenu postavi „Vođa“ Radoja Domanovića nekako se nametnula sama. Počev od činjenice da je kult vođe sveprisutan u Srba do obilježavanja 120-to godišnjice od postavljanja prve pozorišne predstave u Vranju, koju je, da podsjetim, sa vranjskim gimnazijalcima postavio upravo Radoje Domanović.

Da li nam je potreban Vođa? Zašto? Kakav Vođa? Da li ćemo i kada prestati da se bavimo Vođama i početi da mislimo o sebi? Svejedno da li ih gradimo ili rušimo, mi se bavimo njima, a ne nama samima. Kolektivno stanje će uvijek biti u skladu sa stanjem dominantnog vođe, a dok mi to shvatimo prođe život. Prođu dva života ako krenemo od Domanovićevog doba. Prođe vječnost, ako krenemo od postanka našeg naroda.

Suština promjene (individualne i kolektivne), nije u promjeni vođe, već u promjeni sistema vrijednosti (ličnog i kolektivnog), u podizanju svijesti i učenju iz iskustva. Jednostavno je, samo zahtjeva da sa vođe pomjerimo fokus na sebe... a to već predstavlja problem, zar ne?

Ovi mladi ljudi, koji večeras stoje pred vama, najbolji su primjer kako se zajedničkim naporom, ordicanjem i nadasve velikim radom na sebi dolazi do uspjeha, kolektivnog i individualnog.

Dovoljno da me učine ponosnim...

Bojan Jovanović