Ana Grigorović i Darko Kurtović
Muzički i scenski performansi ili Pučki tatar u centru grada, u Dučičevoj ulici, koja je u vrijeme trajanja festivala postala Ibijevo ćoše, ove su godine kao nikada do sada okupili brojne Trebinjce i Trebinjke, ali i brojne goste koji su se obreli u Trebinju.
Kralj Ibi, Darko Kurtović, u svome šarmantnom stilu, kaže da je to i zbog činjenice da je u Trebinju rekordan broj turista, ali i domaćeg stanovništva koje je godinama unazad steklo naviku da dolazi i na Festival i na sve njegove prateće programe.
„Nekako je ove godine baš zaživjelo, ima dosta publike i malo smo se više koncentrisali na to da budu isječci iz predstava koje se igraju i tako svih sedam dana“, kazao je Kurtović, napominjući da se tako radilo i prethodnih godina, ali je tada bilo i drugih segmenata iz pozorišnog rada amatera koji nastupaju na Festivalu.
Objašnjavajući da su dnevni nastupi dobar uvod u pozorišni komad koji će se u Kulturnom centru odvijati naveče, on kaže da je ovo „pun pogodak“ koji doprinosi da svaka pozorišna predstava bude puna i da se u salu, u to vrijeme, unose sve pomoćne stolice.
„Iako je centralni dio Festivala u Kulturnom centru, iznijeli smo teatar malo i na ulicu, gdje uživa i publika, ali i učesnici koji kažu da ovo nisu imali priliku raditi nigdje drugdje na drugim festivalima, tako da mislim da smo na pravom putu“, dodaje Kurtović, pojašnjavajući da je u Pučkom teatru dozvoljeno gotovo sve, mnogo više improvizacije, ali i korespondencije sa publikom.
On smatra da je i ovaj segment Pučkog teatra potrebno podići na jedan veći nivo, jer naprosto, u nekoliko godina koliko se radi Ibijevo ćoše, ispostavila se i potreba za više igre.
Član Umjetničkog savjeta Festivala festivala, Ana Grigorović, koja je režiser programa Pučkog teatra, podsjeća takođe da Ibijevo ćoše, ipred Turističkog centra, već nekoliko godina zaživi neobičnim sjajem.
„Uglavnom nam je logistički bilo teško da ansambli koji nastupaju to veče, usljed priprema i svega ostalog, odvoje vrijeme da dođu na gradski trg, ali smo ove godine imali sreće i divnu saradnju sa ansamblima, tako da smo uspjeli da ispratimo najave predstava i na Ibijevom ćošetu kroz male segmente iz komada, što je ispalo jako uspješno. To je i dobar marketinški potez, jer dosta ljudi koji su gosti u Trebinju možda i ne znaju za festival u ovom trenutku, ali kada vide da se nešto dešava i shvate da je besplatan sadržaj – zainteresuju se i dođu, a neki se čak i vrate u Trebinje, između ostalog, i zbog Festivala“, kaže Grigorevićeva.
Ona podsjeća da se i ideja koordinatora Umjetničkog savjeta Slobodana Vujovića, o nastupu trebinjskih muzičara ispred Kulturnog centra, uoči početka razgovora o takmičarskim predstavama, pokazala izuzetno uspješnom i prijemčivom kod publike.
„Kada je čuo da postoji veliki broj kantautora u Trebinju, rekao je – pa mi ovo moramo da priredimo za Festival i zaista jeste jako dobro. To podsjeća na programe koje smo prije nekoliko godina radili u mojoj organizaciji, u saradnji sa Lukom Kecmanom, sa klasičnim muzičarima iz Banjaluke, koji su nastupali svuda po gradu, na pijaci, u Starom gradu, pod platanima, izvodeći kratke koncerte – gudački kvartet, flauta, harmonika, gitare i to je isto bilo jako lijepo i nadam se da ćemo uspjeti da to ponovimo“, dodaje Grigorević.
Uz podsjećanje da su proteklih večeri, na platou ispred Kulturnog centra, nastupili trebinjski umjetnici - Dobroslav Bobo Slijepčević i Duško Šarović, Ranko Slijepčević, Slavko Vlačić i Bajro Baka Planjanin, te da je za večeras planiran nastup mladih muzičara Mata Ratkovića i Lane Ćapin, ona dodaje da je moguće i to da se kantautori u nekom od narednih festivala, možda čak i dogodine, rasporede po cijelom gradu i da se dogovori jedan novi program sa ljudima koji su tu, u Trebinju.
