Festival festivala otvorila je predstava „Aladin“ Dramskog studija Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. Višečlani ansambl na pozorišnu scenu Kulturnog centra donio je divnu energiju, energiju mladosti, zanosa, entuzijazma.
Njihova uigranost i ljubav prema pozorištu oduševila je trebinjsku publiku, koja ih je nagradila ovacijama i pozivima na bis, što su i zaslužili, pruživši nam u nešto više od sat vremena priču o životu, usponima i padovima, htijenjima, željama mogućim i nemogućim, vječitom preispitivanju i pitanju možemo li sudbinu ipak promijeniti, čak i u vremenu koje često nije nimalo ružičasto. Bez imalo patetike, bavili su se ovim, nekim od suštinskih pitanja svakog pojedinca, apostrofirajući na kraju da je od svega ipak najvažnije, uvijek biti i ostati čovjek!
Žiri publike odlučio je da nagradu za najboljeg glumca večeri dodijeli Jagoru Katičiću, za lik Aladina.
A ovaj mladić, koji je juče proslavio 19. rođendan, 10 godina amaterskog bavljenja glumom, kao i upis na Akademiju, nije krio oduševljenje ovom nagradom. Sav razigran i pun vedrine, rado je sa nama podijelio utiske i o samom Festivalu, našem gradu, ali i radu na ovom pozorišnom komadu.
- Iskreno, nisam očekivao nagradu jer smo i prije gostovali na festivalima, gdje se nagrade, takođe, dodjeljuju za najbolje glumce. Prošli put, moj kolega koji igra Amara bio je počašćen nagradom. Uvijek nekako s njim imam to prijateljsko rivalstvo, još mi je i najbolji prijatelj i obožavam ga i sad mi je drago da sam ja njemu jednom vratio. Šalim se, naravno. Baš mi je drago, iznenadilo me priznanje.
Prvi put si u Trebinju i na Festivalu festivala, kao i kompletan ansambl. Publika vas je oduševljeno prihvatila. Jesi li zadovoljan večerašnjom izvedbom i, uprkos svom dugogodišnjem iskustvu u pozorištu, da li je bilo zahtjevno raditi mjuzikl?
- Oduševljen sam prijemom u Trebinju! Jako lijepo iskustvo. Sviđa mi se pozorište mnogo, scena, zvučna dvorana, grad je super, ljudi odlični, energija fantastična i baš mi je bilo lijepo igrati. Raditi mjuzikl meni je bilo odlično, volim pjevati, plesati, a mjuzikl je najbolji tip predstave da spoji ekipu zajedno jer uz koreografiju svi moramo pratiti međusobni ritam. Mislim da se odlično spajamo i da se to vidi na sceni.
Koliko dugo ste radili ovaj komad, koji je do sada višestruko nagrađivan, čime ste i ušli u selekciju ovogodišnjeg Festivala festivala u Trebinju?
- Predstava se radila nekih devet mjeseci, s tim što su zadnja dva bila najintenzivnija. Kad se sve sabere, trebala nam je godina dana da dođemo do ovakvog finalnog produkta i nadam se da se to vidjelo. Dali smo sve od sebe. Da, predstava je pobrala mnogo nagrada i ovdje smo se prijavili nakon prošlog festivala u Vodicama, gdje smo nagrađeni za najbolju predstavu u cjelini, što nas je i dovelo u Trebinje. Sveukupno, mislim da smo ponijeli nekih šest priznanja.
Kako je bilo graditi lik Aladina, koji nas uvijek vraća u djetinjstvo, uprkos tome što se tvoj Aladin, a i sama predstava, bavi i mnogim značajnim životnim dilemama današnjeg čovjeka?
- Bilo mi je super da gradim lik Aladina. Nekako sam se pronašao u tom liku jer je dosta sličan mom arhetipu. Bilo je stvari na kojima sam morao raditi, svakako, ali dobro sam se snašao i jako mi je drago da sam dobio baš tu ulogu. U pojedinim, da ih nazovem tužnim momentima u predstavi, pokušavao sam se sjetiti nekih stvari iz svog života, kako bih sve to što bolje iznio i zaista, mogao sam se poistovijetiti sa likom. Bilo je uživanje raditi ovu ulogu.
Da imaš čarobnu lampu, postoji li želja koju bi zaželio, jesi li razmišljao o tome?
- Volim biti srećan i želio bih neku doživotnu sreću, da nemam više padova, da svjedočim samo usponima i životnoj harmoniji, da je uvijek sve pozitivno!
