_MG_0208

Željko Hubač, voditelj razgovora

Pravila vodvilja se moraju poštovati, da bi on funkcionisao. Urnebesni ritam predstave je nešto što se u trenutku lako postiže, ali se teško održava na površini. Osjećaj za tempo predstave je pravilo dobrog vodvilja i on je veliki posao za svakoga reditelja. Zahtjeva vještinu i koncentaciju reditelja i glumaca,  i širok je dijapazon žanrovskog tumačenja vodvilja. Oni se često rade kada želite da prizovete publiku u pozorište. Vrlo hrabro od reditelja predstave iz Berana je da se prihvatio vodvilja, od koga se, najčešće, bježi.

_MG_0186

Goran Bjelanović, reditelj predstave

Pokrenuo sam inicijativu revitalizacije pozorišta u Beranama i nakon dvije audicije okupio sam ekipu koja može da zadovolji zahtjeve pozorišta. Onda sam želio da napravim predstavu koju će zavoljeti glumci, publika i grad. Glumci, koji su prvi put na sceni, su radeći na ovoj predstavi prošli malu glumačku akademiju i doživjeli meteorski uspjeh. Ono što pokazuje njihovo neiskustvo je što nemaju uvijek uravnoteženo igranje, ali me oduševljava što na probama svaki put iznenade ponudivši nešto više. Uobičajno je da reditelj ima pravo na štrih, a ja sam napisao najmanje 40 odsto teksta i mislim da sam poprilično obogatio ovaj vodvilj. Morao sam da pronađem način da dam „životni sok“ likovima. Govor sam prilagođavao liku u predstavi. Najmanje je dopisivan treći čin, jer mu je najmanje i trebalo. Sve je nastajalo na probama, tražili smo gdje nedostaje humora da ga dodamo i gdje da zaokružimo karakter. Ovo je orginalan „Idemo u lov“, a, ipak, je Žorž Fejdo. Ova predstava je neki moj san o teatru. Pauze postoje da bi predstava živjela i između činova i namjerno sam ih ostavljao. Što se muzike tiče pravilo je da se samo muzičkim znakom naglasi emocija i da je riječ o instrumenatalu, a ja sam namjerno pustio šansonu - da tom kulturom jednog lijepog vremena donesem prizvuk velikog grada. Za rediteljski posao potrebno je nekada napraviti i svjesnu grešku.

_MG_0191

Marija Iritano, glumica

Straha nije bilo, jer smo prvi put sa ovom predstavom stali na scenu. Osim velike ljubavi i volje da se oprobamo, pa makar bio i nama nepoznat vodvilj, pokazali smo i jaku želju da ostanemo u pozorištu. Trud režisera je dokazao da mi to možemo. Ovo je predstava koju smo odigali desetak puta i svaki put imamo novu volju i želju da je igramo. Svaki put je to novi izazov, a, na našu radost, nailazimo na pozitivne komentare. Trudimo se da bude dobro to što radimo.

Rebeka Čilović, glumica

Rad sa rediteljem predstave obilježio je svakog od nas posebno. On je imao osjećaj da iskristiliše svaki lik, a da ostanemo cjelina. On nas je naučio kako da spoznamo svijet glume  i da cijenimo dar i trud. Predstavu smo radili godinu dana.

_MG_0200Goran Bulajić, reditelj

Ovogodišnji Festival festivala potvrđuje neko staro pozorišno pravilno - da je pozorište uvijek pitanje žanra. Vidjeli smo potpuno različite predstave i one govore sociološki, kulturološki o sredinama u kojima su nastale, o načinima razmišljanja i shvatanju kulture, posebno pozorišta. Imali smo lepezu - od plesnog teatra, krika pobunjene djece, do vodvilja. Sve predstave su žanrovski čiste i tu je moć Festivala festivala, da to pokaže. Velika grupa, uglavnom mlađih glumaca nego do sada na Festivalu, je zalog za budućnost nekog drugačijeg, angažovanog Festivala festivala u Trebinju. Mislim da Goran Bjelanović nije slučajno postavio ovu predstavu baš u Beranama, to ne bi radio da nije bio siguran da ima komunikaciju sa publikom. Ovi ljudi su prvi put na sceni i to je za poštovanje. Ovo je bio žanrovski definisan kompletan kolektivni i pozorišni čin.

Milovan Zdravković, teatrolog

Malo sam iznenađen, s obzirom da su amateri iz Berana uspjeli napraviti vodvilj. To je izuzetno teško i svaka čast, a to je osjetila i publika. Pozorište pruža neko zadovoljstvo, što ste vi večeras učinili. Pozorište mijenja biće čovjeka, a time bi se trebalo mijenjati i društvo. Ono se ne završava spuštanjem zavjese, ukoliko je pozorište, a ovo iz Berana je pozorište.

_MG_0214

Dragan Koprivica, reditelj

Mladi ljudi u teatru ne mogu uvijek da igraju na najbolji mogući način, možda je bilo i malo treme večeras, pa se osjetilo nešto što nije bilo prisutno u predhodnim izvođenjima. Lijepa strana cjelokupne pozorišne priče iz Berana je što ona budi talente po Crnoj Gori. Rediteljev pedagoški i ljudski pristup je za svaku pohvalu.  Ako u Beranama zaživi ovaj teatar to je veliki znak napretka cijelog grada,  jer su upalili pozorišnu baklju u ovom kraju. Paola Iritano je nagovještaj „bisera“ koji ne bi trebao nikad da izađe iz teatra. Imali smo veoma gledljivu predstavu, možda su glumci za nijansu igrali slabije nego u prethodnim izvođenjima, ali to se dešava i iskusnijim pozorišnim trupama.

D.Č.

Foto: Jovan Vidaković