NATAŠA RADONJIĆ, reditelj predstave „Let iznad kukavičjeg gnezda“ (Studio glume - Teatar 011 Beograd), Zlatna maska za najbolju predstavu u cjelini i nagrada žirija publike
- Toliko sam srećna, da se cijela tresem, zaista. O ovome sanjam još od 2017. godine, kada smo prvi put došli ovdje u Trebinje. Znači, 2017. godine, pa prošle godine i evo sada, biti najbolji među najboljima, zaista, sreća je ogromna toliko da sam bez riječi. Mislim da je, za odluke i stručnog i žirija publike, presudio taj trenutak prepoznavanja između glumaca i publike, kao i poistovjećivanja sa pričom koju smo htjeli da prenesemo preko ove rampe. Mislim da je to, inače, kvalitet i ostalih predstava, kolega koji su došli ovdje. Biti dio Festivala festivala je dokaz da si među najboljima, tako da su sitnice, vjerovatno, presudile. ’Let iznad kukavičjeg gnezda’ je tako poznat i nagrađivan film Miloša Formana, sa Džekom Nikolsonom u glavnoj ulozi, ogroman je bio izazov i za Aleksandra Radojkovića i za mene, kao nekog ko se odlučio da taj tekst postavi na scenu, ali smo toliko željeli da progovorimo o toj borbi malog čovjeka u odnosu na cijeli sistem da smo rekli – u redu, mi ćemo da ’zagrizemo’, pa ako budemo uspjeli – uspjeli smo.
ZORAN JAKŠIĆ, glumac Gradskog pozorišta Trebinje, u ime odsutnog Željka Miloševića (dobitnika tri Zlatne maske - za najbolju mušku epizodnu ulogu, kostimografiju i scenografiju)
- Naš reditelj nije ovdje, zbog proslave godišnjice mature. Čestitam Željku što je osvojio čak tri Zlatne maske! Pozdravljam i čestitam i svim ostalim dobitnicima nagrada, naročito našim kolegama iz Teatra 011 iz Beograda, koji su stvarno bili sjajni! Gradsko pozorište Trebinje je, u ovom trenutku, uradilo ono što je najbolje moglo. Predstava je kolektivni čin. Neko ko vodi tu kompletnu priču je, svakako, i najodgovorniji, i u ovom slučaju, tako je i nagrađen. Prije nekoliko dana predstavu ’Orkestar Titanik’ izveli smo na festivalu u Bugojnu i stručni žiri je skoro isto odlučio – Željko je tamo dobio nagrade za najbolju režiju i scenografiju. U principu, ljudi koji poznaju pozorište, razmišljaju na isti način. Što se tiče Festivala festivala, pogotovo što je festival amaterskih pozorišta, on nam daje neki fidbek šta smo to mi radili, ali i kako to neki drugi ljudi rade, a prijateljstva i druženja, koja se dožive na festivalima, zaista su neopisivi!
ŽELJKO MILOŠEVIĆ, reditelj i glumac („Orkestar Titanik“, Gradsko pozorište Trebinje), Zlatne maske za najbolju mušku epizodnu ulogu, kostimografiju i scenografiju
- Kada su se sinoć dodjeljivale nagrade na kraju Festivala festivala, bio sam sa generacijom na proslavi godišnjice mature. Stigle su divne vijesti, da je predstava ’Orkestar Titanik’ dobila tri Zlatne maske, što pričinjava posebno zadovoljstvo. Pozorište je kolektivni čin, ali nekako nagrade uglavnom idu na određeno ime, osim onih za kolektivnu igru i predstavu u cjelini. Najiskrenije hvala svima koji su bili sa mnom na sceni, koji su tehnički pomagali, bili iza kulisa i doprinosili da se predstava igra na najbolji način, svima koji su autorski pomogli ili podržali ovu predstavu. Tako da je, zaista, veliko zadovoljstvo, posebno što su na jednu adresu stigle tri Zlatne maske, meni lično je veliko iznenađenje i privilegija i zadovoljstvo. Ali, opet kažem, ništa od toga ne bi bilo da svi zajedno nismo ’zapeli’ i svi ostvarili ono što smo htjeli. Zato, hvala još jednom svima i da živi ’Orkestar Titanik’, da plovi i da uplovi u što više luka.
SVETLANA GAŠKO, reditelj predstave „Smetovi“ Amaterskog pozorište KC Kisač, Zlatna maska za najbolje rediteljsko ostvarenje „Bora Grigorović“
- Nagradu, zaista, nisam očekivala, utisci su nevjerovatni. Kisačani su prvi put ovdje u Trebinju, tako da nam je ovo bila velika čast. Ovo nije moja prva nagrada za režiju, dobila sam nagradu za režiju i na pokrajinskom i republičkom festivalu u Srbiji. Nisam znala šta da očekujem, pošto je ovo Festival festivala i dolaze najbolje predstave iz regiona. Nadamo se da ćemo opet doći na vaš festival, već razmišljamo šta bismo mogli sljedeće da radimo u Kisaču, a kada ćemo doći – vrijeme će pokazati.
MARINA MARDER, sestra Rečid u predstavi „Let iznad kukavičjeg gnezda“ (Studio glume - Teatar 011 Beograd), Zlatna maska za najbolju žensku epizodnu ulogu
- Nagradu, zaista, nisam očekivala jer sam, kao Ruskinja, stranac u ovoj zemlji, baš mi je drago, još ne mogu da vjerujem. Bilo je teško da gradim negativan lik sestre Rečid, morala sam da nađem činjenice zašto je ona takva, a onda mi je bilo mnogo lakše. U svakom slučaju, bilo je veoma teško, trebalo je da se izborim sa sobom i da igram na stranom jeziku. Ne možete da zamislite kolika je sloboda i uživanje kad možeš da pričaš glasno i jako. To je za mene bilo veliko uživanje. Kad sam, prije dvije godine, došla u Srbiju i Beograd, odlučila sam da se javim na audiciju u Teatru 011, jer nisam imala ni drugara ni društvo. Sreća mi se osmjehnula da su me u ansamblu prihvatili. Sa Teatrom 011 osvojila sam nekoliko nagrada za ovu ulogu i još za predstavu ’Večernja ruža’. Uloga Ruskinje u tom komadu je bila moja prva uloga, tada sam pričala na ruskom jeziku. Svakako ću i dalje biti sa ovom sjajnom ekipom, ona može da prihvati svakoga i da izgradi nešto veliko, što oduševljava.
