Prateći program ovogodišnjeg Festivala festivala otvorila je izložba Narodnog pozorišta Beograd „Borislav Grigorović, reditelj“ mladog autora Dragice Gaćeša.
Izložba koja je, prema riječima autora, imala premijeru krajem decembra prošle godine u Beogradu, već krajem januara je mogla da se pogleda u nekim gradovima Bosne i Hercegovine, poput Sarajeva i Šamca, ali će i nakon trebinjskom prikazivanja moći da se pogleda u još nekim gradovima Republike Srpske.
„Mnogo mi je drago što sam ovdje na 65. Festivalu festivala, što sam u Borinom rodnom gradu, a znamo ko je bio Bora Grigorović – reditelj kuće koji je držao naš repertoar, što nije bilo lako, a što su pokazale i mnoge nagrade – naš Pečat Narodnog pozorišta, Zlatna plaketa, Zlatni beočug“, kazala je Gaćeša.
Napominjući da je Grigorević režirao i u zemlji i u inostranstvu, ona je naglasila da je on bio i impozantna i interesantna, ali veoma skromna ličnost.
„Nadam se da sam nekako uspjela, barem djelimično, da opravdam očekivanja, i njegove familije i onih koji su ga poznavali, da prikažem dio njegovog života i njegovog umjetničkog rada, kako u Sarajevu prvih deset godina, tako i u Beogradu“, dodala je Gaćeša.
Potvrdu da je autor izložbe uspjela u kratkim crtama prikazati ono najvažnije u stvaralaštvu ovog pozorišnog, televizijskog i filmskog reditelja, ali i glumca i scenariste, dala je Borina kćerka Ana Grigorović, ističući da je i sama ponosna na oca, rođenog Trebinjca, kao i na svoje trebinjsko porijeklo.
„On je Narodno pozorište u Beogradu zvao svojom drugom kućom, a Trebinje je zvao prvom kućom, zbog čega je najvažnije da u ovom trenutku izložbu otvaramo u ovom gradu i da Festival festivala započinjemo Borom, koji je zadnjih petnaest godina svoga života imao taj veliki povratak kući, nakon ratova i nakon svega. Bio je jako srećan što je spojio svoje dvije ljubavi, pozorište i Trebinje i to na jednom mjestu, na jednom Festivalu“, kazala je na otvaranju izložbe Ana Grigorović.
Napominjući da je, iako je kao djevojčica često dolazila u Trebinje, tek kasnije počela da kao učesnik dolazi i na Festival festivala, shvativši da je ovo, kako ističe, u stvari, i njen grad, koji, bez obzira što nije odrasla ovdje, osjeća vrlo lično i intimno.
„Ono što je najvažnije jeste da sjećanje na Boru i dalje živi, da on i dalje živi u ovom gradu pošto je i važan dio naše pozorišne istorije, jedan čuveni Trebinjac koju je uradio svašta u svijetu, jer znate koliko već ima Trebinjaca koji su pomjerili planine, a ja se nadam da će to sve tako i ostati i u ovom gradu i u meni kao jednoj „polu-Trebinjki“, ali i dalje Trebinjki“, dodala je Ana.
Teatrolog Milovan Zdravković je, citirajući Borinog prijatelja i poznatog srpskog glumca Cigu Jerinića, istakao da je Bora sublimirao cjelokopnu srpsku i svjetsku misao o teatru.
„On je to `nametao` diskretno i gospodstveno, tako da su svi to prihvatali kao nešto što je normalno i podrazumijeva se, iako je bilo mnogo duboko, odnosno, sve njegove predstave su bile i moderne, i klasične, i duboke, za razliku od nekih koji su radili sve i svašta, prave šarade. Kod Bore je sve to bilo jednostavno, jer je on svojom mudrošću, obrazovanošću i svojim umjetničkim radom uspio da se izdigne iznad prosjeka i da napravi nešto što je izuzetno i trajno, o čemu govori i ova izložba“, kazao je Zdravković.
Ističući da treba samo pogledati izložbu, pa shvatiti ko je Bora, Milovan Zdravković dodaje da smatra da je imao zaista sreću da ga je poznavao i bio njegov prijatelj.
„Ja sam imao tu sreću da sarađujemo i družimo se, pa mi je puno srce kada vidim njega ovdje, oko mene, oko nas“, dodao je Zdravković.
Nakon prikazivanja u Trebinju, izložba o Bori Grigoroviću putuje dalje za Banjaluku.
