IMG_3332_resized_20220726_105159894.JPG (82 KB)

Završnicu Festivala festivala i ove je godine obilježila izložba Foto – kino kluba Trebinje, pod nazivom „Festival u objektivu“, kojom su trebinjski fotografi umjetnički ovjekovječili svaku od ovogodišnjih predstava.

- Nas devet je fotografisalo sve predstave Festivala i izložili smo oko 90 fotografija, što u crno – bijeloj, što u kolor tehnici, a proglasili smo i tri najbolja autora, gdje je prvo mjesto zauzeo Radoje Elez, drugoplasirana je bila Marijana Hajrović, a trećeplasirani Nebojša Buha, kazao je Slavenko Vukasović, predsjednik Foto – kino kluba Trebinje.

On je napomenuo da je tročlani žiri radio u sastavu: Dušan Vuković - fotograf, Slađana Skočajić kao predstavnik Grada i dr Zoran Đerić kao predstavnik pozorišne umjetnosti.

Napominjući da svi u Foto – kino klubu vole pozorišnu fotografiju, Vukasović dodaje da je to i zahtjevno, jer treba imati i dobar aparat i dobar objektiv, a moraju se znati i pravila ovakvog fotografisanja.

- I pozorišne predstave je teško, ali izazovno pratiti kroz objektiv, jer smo obično skoncentrisani na kadar, pa se ne možemo istovremeno baš uživiti u predstavu, gledajući više scenu i kako će izgledati ta fotografija, a onda malo izgubimo nit predstave, dodaje Vukasović.

I prvonagrađeni Radoje Elez se slaže da svi u Foto – kino klubu Trebinje vole pozorišnu fotografiju i svi imaju svoje viđenje elemenata ovakve fotografije.

- Nagrađen sam za fotografiju sa predstave ’Srpska drama’ i nastala je negdje na samom početku predstave, sa nekom svojom posebnom atmosferom, nekim dimom i neobičnim ambijentom, a ja sam uspio sve to zabilježiti.  Računao sam da je ona jedna od dobrih fotografija, ali se nisam nadao da će žiri to prepoznati kao najbolju, kaže Elez.

On ipak dodaje da je, paralelno sa izazovom, teško raditi pozorišnu fotografiju, jer su svjetlosni uslovi dosta složeni i samim tim se stvaraju poteškoće.

- Stvaranje fotografije je, u stvari, pisanje svjetlom, pa ako nema dovoljno svjetla – nema ni tehnički dobre fotografije, a ako je ona tehnički dobra, onda je zaista žestoki trud uložen, tako da i ovdje ima dosta fotografija koje su poprilično tehnički dobre, a ima i onih manje vrijednih. Međutim, na svim predstavama su različiti svjetlosni uslovi, svi imaju svoje različite scene, od boje svjetla, boje namještaja, pozadine, podloga, do nekih svjetlosnih efekata koje oni sami prave, tako da se nekada na sceni ta svjetla i brzo mijenjaju, pa se jako teško prilagoditi, a da se napravi dobar set fotografija, ističe na kraju Elez.