Na pozorišnim daskama, pete festivalske večeri - komedija apsurda u izvođenju „Čekori pozorišta“ iz Skoplja. Mladi dvojac dao je sve od sebe da komad „Glasovi“ što bolje iznese pred trebinjsku publiku, da se pored njihove glume i sporazumijemo. Naravno, jezik umjetnosti uvijek je razumljiv, tako da nije bilo izgubljenih u prevodu.
Veoma lako smo shvatili poentu i poruku kojom su se bavili. Tema lažnog morala sa jedne i bezidejnost života sa druge strane. Bespotrebne rasprave, zahvaljujući kojima obeznanjeni u besmislicama prikrivamo najčešću pa i najveću zabludu – strah od nepoznatog čak i kada bi nam baš to moglo donijeti dobro i unijeti promjenu u život. Na duhovit način prikazali su sliku većine populacije, koja uljuljkana u svakodnevici, raspreda nadugo i naširoko o ničemu, trudeći se da na taj način prikrije vlastite želje, uglavnom one koje tako zdušno i kritikuju.
Za najboljeg glumca večeri, žiri publike odabrao je Marka Džambazoskog, koji je tumačio jednog od čistača ulica, Totija. Kako nam je rekao, prvi put je u Trebinju i na Festivalu festivala i oduševljen je organizacijom i srdačnošću svih sa kojima se susreo. Toliko, da se osjeća kao da je kod kuće.
- Biti ovdje je divno iskustvo! Publika je predivna, iako nisam siguran da li su nas razumjeli. Dali smo sve od sebe da nas shvate i, po reakcijama koje smo doživjeli, vjerujem da jesu. Zadovoljan sam podrškom publike i svim onim što smo pokazali večeras.
Publika vas je i te kako razumjela, a potvrda tome je i nagrada žirija publike koja vam je uručena. Po vašoj reakciji, rekli bismo da joj se niste nadali?
- Iskreno, nisam. Znate, smatrao sam da nam je jezik barijera pa sam se prijatno iznenadio nagradom. Ljudi obično ne razumiju makedonski, a ovdje to nije slučaj. Veoma lako se sporazumijevamo i to u meni budi osjećaj bliskosti. Mada, umjetnost je univerzalna i lako uklanja sve prepreke. Volio bih da mi se pruži prilika da opet dođem i igram pred ovom divnom publikom i, ko zna, možda da odnesem još nagrada.
Večeras ste nam donijeli komediju apsurda, temu u kojoj likovi cijelo vrijeme pričaju o svemu i svačemu a zapravo o ničemu. Veoma česta slika naše stvarnosti?
- Da, sama drama je apsurdna pa su i likovi takvi, apsurdni. Gledajući predstavu, može se reći da su likovi različiti, a u stvari su isti, kao i svi ljudi. Isto misle, isto razmišljaju, na kraju se sve svodi na isto bez obzira na svu njihovu individualnost. Od velike pomoći mi je bio moj kolega Nikola, zajedno smo gradili likove i zajedno uspjeli da spremimo ovo djelo.
Kofer na sceni, svojevrsna je simbolika ove predstave – lažni moral koji se često koristi da se njime prikriju lični interesi?
- Da, kofer je tačno to. Glavni rekvizit, ali i simbolika poštenja kojim se ljudi najčešće kite, a kada dođe prilika, onda na površinu izađe pohlepnost i želja za nečim drugim. U ovom slučaju, kofer je i ta ključna stvar oko koje se likovi cijelo vrijeme raspravljaju, svađaju, a zapravo ne rade ništa drugo na sceni. Zbog gluposti oko kojih se prepiremo nismo bili u stanju ni da očistimo tu uličicu na sceni.
Provukli ste i motiv straha od ostvarenja sna, izgovora kojima se ljudi služe da nešto ne naprave i ostaju zarobljeni u jednoličnosti života?
- Upravo to, strah je jedna od karakteristika ovih likova koji, zapravo, predstavljaju veliki dio populacije. Htjeli bi nešto a zapravo ne žele ništa, ovako im je lakše. Zato su nervozni, puni ljutnje, agresije, krive druge zbog svojih neuspjeha. Sve su to karakteristike naših likova, koje prevladavaju u realnosti i prepreka su da se nešto napravi od života. To je, zapravo i poenta cijelog ovog komada.
Imate 29 godina, koliko dugo se amaterski bavite pozorištem?
- Cijelog života, od djetinjstva, okružen sam pozorištem, svijetom glume. Uvijek sam bio pred kamerama, u filmu, na reklamama. Imam i svoju produkciju, zanimam se za filmsku umjetnost, ja sam video montažer i reditelj, tako da mi je ova branša veoma bliska. Konretno u pozorištu „Čekori“ sam dvije godine i volim što sam dio ovog ansambla.
Jeste li do sada igrali u još nekim predstavama, da li ste bili nagrađivani i koje je ovo do sada izvođenje „Glasova“?
- Bilo je nagrada. Nagrađen sam u Kočanima na tamošnjem festivalu za jednu našu predstavu, a igrao sam u dosta njih. Ovo nam je četvrto igranje ‘Glasova'. Prije Trebinja, nastupili smo u Skoplju, Kočanima i Kratovu. Imamo dosta predstava u režiji Maje Đurčevske. Naš tetar jeste amaterski ali se umjetnički jako trudimo, entuzijasti smo. Inače, Teatar „Čekori“ je najstarije amatersko alternativno pozorište i najpoznatije u Makedoniji. Postavljamo djela koja nisu toliko poznata i ne predstavljaju se često. I ova predstava se ne može nigdje naći, čak ni na internetu. Mi smo je pronašli u biblioteci tvorca ovog teatra, Bore Angeloskog, idejnog oca „Čekori pozorišta“.
