Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora
Sjajno je da je Šekspirov Hamlet pozorišta „Fedra“, u maštovitoj režiji Senada Milanovića u ovoj predstavi nosilac promjene, koji uzima stvar u svoje ruke. Na vječno pitanje da li pozorište može mijenjati svijet, predstava „Biti Hamlet“ iz Bugojna odgovara snažno, ekspresivno i angažovano „da“. Reditelj Senad Milanović, koji je istovremeno glumac snažne ekspresije, angažovano i strasno tumači naslovnu ulogu Hamleta, nosio je nevjerovatnom energijom Šekspirovog princa, pravdoljubivo i osvetnički neobuzdano. Pored toga, talentovani, maštoviti reditelj Senad znao je da napravi tačnu glumačku podjelu. Ofelija Zine Šahović Kulašin vrlo je inteligentno kreiran lik i pun je glumački pogodak. Darovita Zina igra sa finom jednostavnošću, emotivno, noseći tu autentičnu osjećajnost. U predstavi možda fali jedna lirska scena između Hamleta i Ofelije, koja bi pojačala motivaciju da se Hamlet bori za promjenu. Aktuelizacija u ovom komadu je inspirisana našom stvarnošću, nedaćama sa kojima pomirljivo živimo, publika je to prepoznala i shvatila ideju predstave, zato je zdušno i snažno aplaudirala glumačkom ansamblu iz Bugojna. Iskrene čestitke!
Dragan Koprivica, reditelj
Ovo je mlad, ambiciozan ansambl i večeras je viđena radost mladosti. Ovakav vid osavremenjavanja posredstvom mobilnih telefona je sasvim u skladu sa sadašnjim vremenom, a stočić je znak govornice, jer u savremenom svijetu, ukoliko nekoga nema na govornici - nema ga nigdje. To je, takođe, lijepo riješen znak. Mlada dama koja igra Ofeliju, u dijelu sa Hamletom, kad vrte knjigu, napravila je antalogijsku scenu. Ovo je hrabar pokušaj drugačijeg čitanja jednog klasičnog štiva. Žanr je eksperimentalan i alternativni teatar na klasičnom štivu, što je karakteristično za mladost. Ovo je predstava klasično-postmodernističkog tipa. Ekspozicija je bila malo preduga, ali kad su glumci uhvatili zalet, bili su žestoki do kraja. Ne bih farbao ruke u crveno, jer je to, po meni, previše transparentan znak. Vidjeli smo jednu lijepu predstavu koja se sjajno utkala u bogatstvo različitosti na ovom Festivalu. U režiji sam vidio odlične zahvate, ali se treba čuvati pokrića da je ista osoba glumac i režiser, treba se čuvati da se ne pokriva jedno drugim.
Luka Kecman, teatrolog
Dramaturški postupak u ostvarenju „Biti Hamlet“ je sproveden od početka do kraja jednostavnim pristupom - „znam šta hoću i za to šta hoću mi je poslužio Šekspir“. Ovo je bila upotreba njegovog Hamleta za ono što je reditelj želio da kaže publici na kraju. To je sprovedeno od početka do kraja kako treba, igra je ujednačena i glumci savršeno funkcionišu na sceni. Pozorište iz Bugojna je za nijansu bilo bolje u Trebinju u odnosu na premijerno izvođenje ovog komada. Zbog scene su promijenili rješenja, što je dobro urađeno, jer je suština, ipak, viđena.
Milovan Zdravković, teatrolog
Sve tri dosadašnje festivalske predstave su bile predstave angažovanog teatra. Ovo je fenomenalna adaptacija i pozorište iz Bugojna nije iznevjerilo Šekspira. Umjetnost mora da mijenja svijest, ona ima zadatak da kroz katarzu mijenja svijest. Ova generacija to mora da radi i drago mi je da traži buđenje. Predstava je rediteljski čvrsta i glumački odlična. Drago mi je što su amateri iz Bugojna napravili ovakvu predstavu koja ima katarzu, koja nas osvješćuje.
Zoran Đerić, teatrolog
Mislim da se moglo malo poraditi na kretanju glumaca kao šahovskih figura. Režija je odlično smišljena, ali nisu do kraja dosljedni. Tu bi bila potrebna još neka mala koreografija. Nije mi do kraja bio jasan „tik-tok“. Insistira se na njemu, on ima dodatni ritmički motiv, ali mi se čini da tu nešto, malo, ne funkcioniše. Ideja da se prebacuju riječi na snimke je inovativna i dobra. Scenografija je funkcionalna, kostimi su bili sjajni, uz glumačke kvalitete, pohvala ansamblu iz Bugojna.
Slobodan Radović, reditelj
Ono što je bitno i što mi se dopalo je scena na sceni, odnosno da se na sceni nalaze i gledaoci. To je izvanredna interakcija između glumaca i gledalaca. Oni su direktni učesnici predstave i tako se dobija dobra i velika dimenzija. Jasno se vidi politička konotacija, da je adaptacija išla prema političkim situacijama u svijetu i kod nas. Igra je bila ujednačena što je, takođe, vrlo dobro.
