okrugli sto BP.jpg (152 KB)

Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora

Aleksandar Volic.jpg (109 KB)

Vodeći se za poznatom mišlju da svaki pisac cijeli život piše jednu knjigu u brojnim verzijama, režiser Dragan Koprivica je nastojao da baci novo svjetlo na tekst i predstavu igranu prije 12 godina, ovo je bio rimejk predstave „Danilo“. Ono što plijeni, na izvjestan način, svakako je izbor žanra - melodrame, koji je rijedak u našem teatru.To je težak žanr i za glumca i za reditelja koji mora imati pravu mjeru u interpretaciji lika i pronaći prava mjesta u situacijama koje treba akcentovati. Koprivica istovremeno uspeva da progovori o sudbini pisca Kiša i njegove vječite Golgote. U vremenu kada je porodica devastirana i kada smo svjedoci posljedica gubitka značaja uloge porodice,  predstava pokazuje jednu autentičnu koheziju patrijarhalne familije i onoga što ona odnjeguje u stasavanju i odrastanju djece, koja vaspitanjem usvajaju svet vrlina:  da svakodnevno moraju poštovati pojedinca, svoje sebstvo,  dostojanstvo, dobrotu,  svijet emocija i igre. U tome je i aktuelnost ovog komada. Autorski projekat Dragana Koprivice o velikom Danilu Kišu za osnov ove storije uzeo je biografski podatak o sudbini Milice Dragićević, njegove majke, Crnogorke sa Cetinja, koja se udala u Vojvodini za za svoga supruga jevrejskog porekla Eduarda Kiša. 

Luka Kecman, teatrolog

Luka Kecman.jpg (95 KB)

Dragan Koprivica me malo zbunio. Zbunjen sam jer predstava nosi naziv „Danilo“ i, po nekoj logici, trebalo bi da govori o Danilu Kišu. Osnovna tema je odlazak oca, onda bi to trebao biti Eduard, a kroz igru težište je jednako ili više pomjereno na majku koja je okosnica unutar te kuće i koja je zadržala porodicu na okupu. U ovom slučaju, to bi se trebalo zvati Milica. Ono što bi trebalo biti problematizovano u predstavi je odlazak oca. Kišov otac je nestao u Aušvicu, teška je životna sudbina čovjeka koji je, seleći se sa porodicom, uvijek nailazio na neku nevolju i mislim da je negdje moralo postojati pitanje:­ 'Zašto neko odlazi i ne voli?­' Mora postojati jak motiv u kontekstu čiste, surove dramaturgije. Počeo sam da razmišljam i o nečemu potpuno drugačijem, da li su ovo likovi koje je negdje pozvao Danilo Kiš da dođu i da mu se na izvjestan način revanširaju za ono što je on učinio njima i upotrijebio ih u literaturi. Mala primjedba režiseru predstave  Draganu Koprivici je da je temeljna tačka -  dobiti odgovor na pitanje ­'zašto­­­­­­'. Desilo se nešto veliko u životu jednog velikog pisca Danila Kiša i taj život se utkao žestoko u njegovu literaturu. Ansambl je bio konstatno stabilan, nema velikih iznenađenja u negativnom smislu. Ako je ovo melodramatična priča, onda je trebalo da svi prate priču u takvom fonu. Kćerka Danica u svom bolu i kriku funkcioniše u odnosu na druge glumce koji su bili potpuno svedeni. To je jedina primjedba kada je u pitanju glumačka postavka i igra.

Zoran Đerić, teatrolog

Zoran Djeric.jpg (87 KB)

Ovo je originalno dramsko djelo, a režiser se poslužio likovima Danila Kiša, iako ima i malih odstupanja. Ima mnogo postupaka koje možemo nazvati postmodernost u odnosu na prvo izvođenje ove drame, ali ima i otežavajućih okolnosti za one koji ne poznaju život i djelo Danila Kiša  da prate samu radnju. Možda ostaje nešto nejasno publici - zašto su takvi likovi, pogotovo kada se pojavljuju dvojnici koji dolaze iz vječnosti i odlaze u prošlost. To je ono što malo zbunjuje jer su u prošlosti i tragaju za pitanjima koja nemaju odgovora. Vozovi su velika opsesija Danila Kiša i to je režiser predstave Dragan Koprivica pokazao vrlo vješto: zvukom, pojavom na zidu, pričom. Vrlo je zanimljiva struktura predstave, zanimljivo je vođena vizuelno i muzički, diskretno ali i zahtjevno za gledaoce. Muzika u nekim obradama asocira na melodije Crne  Gore, koje je i Danilo Kiš volio da pjeva. Dobra je priča što ga je režiser povezao  malo i sa Rusima, on je i prevodio Ruse i imao je afinitete prema ruskoj romansi. Ova predstava nije biografska bez obzira što ima mnogo takvih elemenata, ona je originalan pristup Danilu Kišu i njegovom djelu.

Momir Brkić, član Umjetničkog savjeta Festivala festivala

Momir Brkic.jpg (105 KB)

Ovo nije prvi put da Dragan Koprivica dolazi vozom. I ranije je dolazio i pokupio niz maski. Od tada je ostala lokomotiva u Trebinju, koja nas podsjeća na to. Ova predstava bi, možda, mogla da nadmaši onu koja je ranije uzela Zlatne maske u Trebinju.

Goran Bulajić, režiser

Goran Bulaic.jpg (60 KB)

Ovo je uslovno rečeno „scenski esej o emociji“.  Imao sam priliku da upoznam Kiša, sa Draganom Koprivicom sarađujem odavno na još nekim pričama, a sarađivao sam i sa pozorištem iz Bijelog Polja. Mislim da su večeras u Trebinju ostavili dobar utisak, da je urađeno pošteno i emotivno u pozorišnom, a  i u privatnom smislu.