Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora
U pitanju je velika i značajna aktuelizacija Nušićeve „Ožalošćene porodice“. Ona je pravi inspirativni izazov za protagoniste. U ovoj savremenoj režiji glumci prolaze kroz nekoliko žanrova od farse, groteske sa elementima melodrame do komedije karaktera i komedije situacije. Glumački ansambl pozorišta „Stevan Sremac“ i njihovog Nušića gledao sam u junu na Festivalu AP Srbije u Kuli. Poslije večerašnje igre Crvenčana, vidi se da je nastavljena dorada, uigravanje i usavršavanje nekih komičkih situacija. Žanrovski gledano, večeras se finale komada igra sa autentičnom glumačkom motivacijom. I mi u gledalištu lakše prihvatamo brutalna ubistva „ožalošćene“ porodice. U stilu igre ima izvjesne, blage persiflaže, ali ona sa diskretnom ironijom ide iz bića predstave, iz cjeline i rediteljske koncepcije koja pripada aktuelizaciji Nušića. Kraj komada, koji je u Kuli djelovao šokantno, zaprepašćujuće, sa silnim likvidacijama i ubistvima, večeras je imao, nekako, svoj rezon detr, jer je pripremljen dramaturški, igrom glumaca i tenzijom dramske radnje. Predstava je angažovana, hrabra i istraživačka. Većina profesinalnih predstava je prosječna, tzv. dosadni tetar, onda kada se ode na predstavu i kada se izađe sa nje potpuno smo ravnodušni jer se teatar nije ni dogodio. Kod dobrog, pravog, istinitog, ovakvog pozorišta kad izlazimo iz sale osjećamo snagu smisla jer je pogođena meta, svijet ideje i tematski krugovi, ona djeluje na našu emociju, misao i spremni smo da mijenjamo nešto, sebe, društvo jer prepoznajemo svakodnevlje. Crvenačka predstava je odista i paradigma vlasti, simbol naše današnjice, svakodnevice.
Luka Kecman, teatrolog
Glumci su ispoštovali ono što je reditelj pred njih postavio. Tekst Branislava Nušića će biti aktuelan i tačan i u narednom vijeku jer je poznavao 'u dušu' naš svijet. Predstava od svog 15. minuta 'hvata' publiku koja savršeno reaguje i ima tačnu podjelu. Dobili smo mali input o sedam smrtnih grijehova. Glumci kad igraju imaju, pored osnovne, još dvije ili tri osobine. Koliko su tačni bili u nušićevskim karakterima, pokazala je rekcija publike na svakog lika, čak je i pantomimski dio vrlo dobar, bez obzira na to da li neko poznaje ili ne ovaj komad. Publika očekuje završetak koji dovodi do krajnjeg apsurda kod Nušića. U ovom slučaju na kraju se desila kazna, a pitanje za reditelja je ko kažnjava. Glavni egzekutor u ovoj predstavi nije Agton nego Simka, što je mala scenska konstrukcija koja odudara od svega onoga što je uradio kasnije. Svi su oduševljeni predstavom, a razočarani krajem, što je momenat iznevjerenog očekivanja. Očekuje se da se završi Nušić, a završava se nešto potpuno drugo što se ničim ne pokazuje u toku igre, da bi moglo da uskladi taj kraj. Moj krajnji utisak je pozitivan, odigrana je odlična predstava, glumci su se nosili sa Nušićevim tekstom bez problema, ali je ostalo pitanje kraja. Ovdje imamo adaptaciju gdje reditelj želi da ukaže na neke pojave, koje su samo pojave, a nisu pravila, ali se postavlja pitanje gdje to postoji u Nušiću.
Vukica Strugar, novinar „Večernjih novosti“
Inscenacija je originalnija od mnogih koji su još uvijek na našim pozorišnim scenama. Odlična adaptacija, režija, scenografija, sve je u funkciji. Ima originalnih i divnih scenskih rješenja, a mješavina komičkih žanrova je potpuno na mjestu. Ovo je zaista Nušić koji jeste surov, a nisu iznevjerena očekivanja, već je faktor iznenađenja, koji je u pozorištu poželjan, potpuno bio u funkciji. Rediteljeve intervencije su potpuno 'legle' u Nušića, a ansambl je bio ujednačen. Ovo je predstava i rediteljsko čitanje koji trebaju biti na ponos.
Milovan Zdravković, teatrolog
Oduševili su me mladi glumci u ansamblu koji su bili odlični, što pokazuje da vrsni glumci iz Crvenke imaju nasljednike. Suštinski je ova predstava više „nušićevska“ nego komad u režiji Nikole Pejakovića koju su odigrali profesionalci.
Predrag Vukojević, pozorište iz Bijelog Polja
Sjajna predstava. Očekivali smo da kraj predstave bude ranije. Mislim da je tu promašaj, divna scenografija, sve je funkcionalno, samo po meni ovakav kraj nije prijatan.
Nikola Bulatović, glumac iz Kruščića
Izvođenje u Trebinju je za 30 odsto bolje od onog u Kuli. Odlično ostvarenje i dobro je da postoje ovakvi ansambli jer to održava amaterizam u vremenima koja nisu nimalo dobra. Kraj predstave je bio malo problematičan, ali je urađen tako da bi se o njemu razgovaralo. Ono što mene brine je, ako se na kraju svi poubijamo i formalno, da li je to Nušić? Glumcima nemam nijednu zamjerku, riječ je o jednom od najboljih amaterskih pozorišta na ovim prostorima.
Dragan Koprivica, reditelj
Postavlja se pitanje gdje je ćelija mogućnosti ovakvog završetka. Imao sam utisak da ste se mučili u početku da uhvatite priključak u viziji šta je to Nušić po vama. Odigrani slepstik je bio dobar, krenulo se u nezadrživi tempo. Po meni je to bio pravi Nušić, bez obzira koliko je ovo bilo šokantno na kraju. Treba nam novo čitanje Nušića, što su glumci iz Crvenke tražili i mislim da je u tome ljepota predstave. Vidio sam poruku reditelja da se radi o „filozofiji čopora“, stop kadar je bio briljantan, posebno uz ovakvu uigranost ansambla, koji je bio fenomenalan i na nivou profesionalnih teatara.
Zoran Đerić, teatrolog
Pozorište iz Crvenke ima izuzetnu glumačku transformaciju. Glumci su svjesni kakve su uloge pred njima, a znaju i sa publikom. Ova predstava je rasla u posljednjih mjesec dana i u Trebinju je odigrana najbolje. Rediteljska koncepcija je dosljednja, on je brani i na njega ne možemo uticati.
Slobodan Vujović, koordinator Festivala festivala
Čestitam na štrihovima teksta. Moguće da sve nije nušićevsko, ali prije 100 godina on je čitan na jedan način, poslije na drugi, sada opet drugačije, što je veličina jednog pisca. Kraj nije tradicionalno u stilu Nušića, ali je odraz današnjeg vremena, ubistava, samoubistava, krađa... Čestitam za kraj i predstavu u kojoj su ispoštovani svi elementi dramskog čina.
