Aleksandar Saša Volić, voditelj razgovora
Drama glumaca teatra iz Trstenika, jer su postali beskućnici odlukom lokalnih vlasti da budu izbačeni iz Doma kulture, bila je motiv da režiser i pjesnik Miloš Milošević Šika odabere i inscenira tekst Siniše Kovačevića „Srpska drama“. Predstava ima antiratni angažman, ona je pacifistička, uz jasnu poruku da rata nikada ne bude. Mislim da je žiri Republičkog festivala AP Srbije u Kuli, gdje je „Trsteničko pozorište“ bilo najbolje, prepoznao autentičnu energiju emociju, pozorišnu snagu i posvećenost ovog teatra tematskim krugovima rodoljublja i patriotizma. Glumački ansambli teatara iz Crvenke, Trstenika i Zagreba svakako su ansambli pred kojima je budućnost, zahvaljujući izboru teksta, rediteljskom angažmanu i glumačkoj edukaciji najmlađih kroz dramsku igru.
(...) U strukturi „Srpske drame“ uvedena je i „scena sa narikačama“ koja nas uvodi u svet umiranja i opraštanja na bezimenim grobljima. U zborištu mrtve srpske vojske „što je ikad poginula a nije sahranjena u zavičaju“ korištene su i različite pjesme, od izvornih do savremenih, koje su, s jedne strane omogućile da se kontrapunktski progovori autentičnom atmosferom životne radosti prije pogibija, smrti, i da bi se, s druge strane, označio nesklad generacija i konflikti oko partijskih pripadnosti u samoj porodici Srećkovića.
Ljepota „Festivala festivala“ u Trebinju je u različitosti tematskih krugova, pozorišnih estetika, rediteljskih prosedea i stilova glume. To bogatstvo trebinjskog festivala daje nam mogućnost da osvajamo nove krugove saznanja, obogaćuje nas kao ličnosti i daje snagu smisla. Kad odgledate predstavu, shvatate humanu poruku „da rata nikada ne bude“, zato je važno igrati ovakve komade. Strašno je važno da glumci oslobode svoje emocije, a to je glavni protagonista Dušan Jović, prvak trsteničkog teatra, uspješno pokazao svom lucidnom, strastvenom igrom, da bi bolu oca za poginulim sinom dao arhetipsku snagu.
Slađana Radivojević, upravnik Udruženja građana „Trsteničko pozorište“
Naša prva radost je što smo, radeći u nehumanim uslovima, izgurali priču do kraja. Napravili smo ovaj komad u seoskom Domu kulture, koji nije imao tehničke uslove. Naša matična scena, koja nam pripada, moralno, i kako god, nam je oduzeta. To nas nije spriječilo da idemo dalje i uradimo ovo što je večeras viđeno u Trebinju. Moj lični utisak je bio da gledam film a ne predstavu, a podloga svega toga je ljubav i poštovanje između svih nas i jasni ciljevi: da obrazujemo omladinu i shvatimo da iza svakog muškarca, koji je otišao u rat, ima žena, majka, sestra, kćerka..., da nikad više rata ne bude. Hvala divnoj publici što je komad pročitala onako kako smo mi željeli to da kažemo.
Luka Kecman, teatrolog
Publika u Trebinju je najbolje pokazala kako su glumci ispričali priču na sceni. Večeras možemo da kažemo da je ovaj Festival festival vrlo ujednačen sa dobrim predstavama. Ansambl iz Trstenika je pokazao da se pod pritiskom najbolje igra, kad se čovjek nađe u velikoj nevolji onda stvara nemoguće. Odabrali su odličan tekst Siniše Kovačevića, tekst koji je paradigma istorijskog stradanja srpskog naroda. Dušan Jović u ulozi Obrada Srećkovića je do kraja predstave alfa i omega i magnet koji vuče cijelu priču divnih mladića kojima je, iako, nikada nisu nosili puške, publika povjerovala. Čestitam Dušanu na jednoj uvjerljivoj, iskrenoj igri, jer je u pozorištu najvažnije da se vjeruje glumcima. To je veoma važno za predstavu, a i da nisu imali nijedan rekvizit na sceni, publika bi vjerovala onome što su glumci rekli. Odabir dobrog teksta je 50 odsto predstave, a dobra podjela je 60 odsto i tako se dobije 110 odsto predstave koja je večeras odigrana u trebinjskom Kulturnom centru.
Dragan Koprivica, reditelj
O ovoj predstavi može mnogo toga afirmativnog da se govori. Ansambl iz Trstenika je i po cijenu, rekao bih, života uveličao srpsku istoriju, a njima su braća Srbi lomili vrat u njihovom gradu Trsteniku. Možda trebaju, čak, i da budu zahvalni, iako su prošli golgotu, ali je sve završeno na najbolji mogući način. Tekst Siniše Kovačevića je veoma dobar, a bolna, ranjiva tačka je srpska istorija. Frenetični aplauz na kraju je potvrdio da su obradili jednu bolnu temu o srpskom stradalničkom narodu. I u ovom komadu su opet mrtvi progovorili, kao i prve večeri festivala kada je obrađivana tema mrtvih Danila Kiša. Na ovom Festivalu festivala je, po meni, mrtva trka između ansambla iz Crvenke i Trstenika. U rediteljskom pogledu mi se više svidjela predstava iz Crvenke, jer su igrali jednu moderniju rediteljsku postavku, a kod pozorišta iz Trstenika smo imali klasičnu režiju, koja se, u velikoj mjeri, poklopila sa klasičnim poimanjem teksta, iako je riječ o nekom vanvremenskom postojanju likova koji se vraćaju iz mrtvih. Na ovogodišnjem Festivalu festivala imamo jedan mozaik, gdje reditelji ukazaju da su oni značajan faktor, jer bez dobre režije nema ni predstave. Čitava serija rediteljskih pristupa je zablistala i pokazalo se šta znači reditelj koji oboji cijelu predstavu. Pozorište iz Trstenika se lijepo uklopilo u panoptikum Festivala, dali su lijep pečat i Festival zaokružili na najbolji način. Pojavljivanje ovog pozorišta je pokazalo da je Festival festivala uvijek živ, da je Trebinje neponovljiv grad pozorišta i ljepote, grad koji se voli. Večeras sam doživio umjetnički ugođaj, koga ima ili nema, a bilo ga je u velikom omjeru, što su pokazale i sjajne ovacije na kraju predstave.
Nikola Bulatović, glumac iz Kruščića
Odlična predstava. U određenim dijelovima mnogo dobra, u određenim bi, možda, mogla biti razigranija, iako je teško pričati Sinišin tekst, jer svaka riječ koju on napiše ima veliku težinu i treba je znati prikazati i prenijeti na sceni. Ono što bih, iskreno, voliko da ovaj tekst za 50 godina ne bude aktuelan, ne zato što imam pravo da pričam o radu jednog od najboljih pisaca, već što bih želio da te teme, ratovi i patnje našeg naroda, budu u zaboravu. Trsteničko pozorište je, poput kolega iz Crvenke, jedno od onih koji drže amaterizam. Ono što bih volio je da u Trebinju i ubuduće budu bar dvije predstave iz Srbije.
Milovan Zdravković, teatrolog
Moje zalaganje da respektujemo antičku dramu se pokazalo večeras, zaista. Ovo je bilo, bukvalno, na tragu antičke drame u svakom pogledu. Ima i ovdje istraživačkog, kod Siniše Kovačevića nema hora, a mi smo ga imali kroz dvije dame. Teško je ubijediti publiku da nisu živi ljudi i to je istraživački postupak koji je ansambl iz Trstenika uspio da osvoji, a koji nije baš jednostavan. Trag koji postoji iz antike ovo pozorište nastavlja, i što je najvažnije, osim iskusnog glumca, koji je zaista fenomenalan, i mladi glumci su dobro igrali. Pozorište iz Trstenika, ima budućnost, iako je sad u težoj situaciju, oni će izaći iz toga i biti pobjednici. Želim im da idu i dalje putem uspjeha, koji je zagarantovan.
Milica Bukvić, nagrađena glumica na Republičkom festivalu u Kuli 2021. godine
Kroz cijelu predstavu je pokazan motiv koji nas mori stotinama godina, koliko se mučimo sa ratovima, a to je „bojim se da ne pogodim brata“. I pored žrtvi koje smo podnijeli, što je pokazano i u ovom ostvarenju, mislim da smo uvijek bili na pravoj strani. Žal za ljudima ostaje, ali mi smo, ipak, opstali i to su pokazali amateri iz Trstenika. Subjektivno mi se nije dopao anđeo na kraju, on je likovno lijep i dobar, ali mi je previše eksplicitan, sve nam je jasno i bez njega. Volim da se u pozorištu njeguje srpska istorija, jer ako ne znamo istoriju ne znamo ni kako ćemo u budućnosti, a pred nama je budućnost, pred ovim mladim glumcima iz Trstenika.
Zoran Đerić, teatrolog
Drago mi je što sam po drugi put gledao predstavu i što je bila bolja večeras nego prvi put. Uutisak je bio silniji, a i publika je tome doprinijela i scena po kojoj su se odličlno kretali i snalazili glumci. Reditelj jeste stožer u ovoj predstavi, ali mladi glumci imaju velike zadatke i mnogo zrelije izgledaju na sceni od svojih godina, glumački uvjerljivo drže svoje likove. Bili su mi večeras još veće iznenađenje. Govorili su čvrsto, jasno, razgovjetno, što je veoma važno, budući da govore akcentom koji, možda, nije svima dovoljno razumljiv. Taj element je bio dovoljno izražen i potreban predstavi da bi ona komunicirala sa publikom. Želim da im čestitam, zaista velika tema, lijepa predstava i amateri iz Trstenika su je iznijeli dostojanstveno.
Savo Mučibabić, sekretar Saveza umetničkog stvaralaštva amatera Vojvodine
Pored briljantne uloge glavnog lika, podvukao bih činjenicu da se ove godine, poslije duže pauze zbog virusa korona, ponovo pojavio veliki broj mladih ljudi u pozorištu. To me raduje, kao i činjeniia da su mladi glmci izvanredni, čestitke mladoj generaciji.
Slobodan Radović, reditelj
Predstava je mnogo više uspjela u Trebinju nego u Kuli, iako je i tamo bila jako dobra. Tekst Siniše Kovačeviča je režiseru Milošu Miloševiću Šiki dobro poslužio da napravi dramsku predstavu u kojoj je vrlo vješto gradio tenziju od početka do kraja, da bi na kraju došla do kulminacije. Vrlo dobro je ušao u odnose kvarteta Srećkovića, vrlo vješto je uspio da uspostavi različite odnose, koji su kulminirali i koji su u jednom trenutku doveli do su sukoba, koji je bio prilično naglašen. Jako dobar rad sa glumcima, glumci su osjetili tekst i donijeli ono što je najbolje u prestavi. Ostvrenje ima dobru dinamiku, dobar tempo i zaslužije da se nagradi. Bitan je i vizuelan dio u predstavi, scenografija je jako funkcionalna, a dobro su iskorišteni i svjetlosni štimnuzi, tonski efekti. Sve je bilo u funkciji dramskog događanja.
