Svoji na svome, Gradsko pozorište iz Trebinja, večeras će premijerno, na 65. Festivalu festivala, izvesti predstavu „Zamalo pred vratima“, prema tekstu Igora Svrdlina, a u režiji Darka Kurtovića.
Predstavu koja je nastala na osnovu istinitog događaja - trebalo je da rade komad, sve su isplanirali - a onda je glavna glumica dobila posao. Tako je neodigrana predstava „Pred vratima“ postala komedija „Zamalo pred vratima“.
Vesela ekipa - Mirjana Bokun, Darko Kurtović i Igor Svrdlin, čekali su u trebinjskom parku, da se po ko zna koji put, UPOZNAMO. Bilo je, zaista, veselo, prijatno i svojski!
Naravno, dami su najprije dali riječ, pa nam je na samom početku razgovora Mirjana Bokun rekla da je bilo divno raditi ovaj komad i da je srećna što je bila dio ove ekipe.
- Igor je, baš mi je rekao, kada je počeo da piše ovaj tekst, negdje u glavi imao mene. Darko, koji je režirao i svi ovi momci sa kojima sam radila - bili su divni, to je za mene, pogotovo u ovim godinama, vrlo značajno. Nekako sam se, da ne kažem podmladila, moja duša je napunjena dobrom 'vibrom'. Radili smo dosta i po ovoj vrućini. Trudili smo se, vidjećemo šta će biti. Za mene je ovo ogromna radost. Svaku riječ koju će nam uputiti nakon večerašnje predstave, kritiku, rado ćemo prihvatiti i nadam se da ćemo iz nje izvući ono što je dobro. Kritiku shvatam kao nešto dobro, što će nam pomoći da budemo još bolji. Najvažnija je radost igre i da nekome, u ovim teškim vremenima, vratimo osmijeh na lice, ističe Mirjana.
Dodaje da joj se čini da je njihova predstava drugačija od svih ostalih koje smo mogli da vidimo na festivalu. Ona će večeras biti Mileva, koja nervira.
- Volim promjenu, dobru energiju i kada stvaramo nešto novo. Igram Milevu, čistačicu koja nervira, stalno ih prekida, što ide uz moju energiju. Neću više da vam otkrivam, dođite večeras u Kulturni centar, pa vidite, sa zagonetnim i vickastim osmijehom kaže Mira.
Darko Kurtović, kojeg smo gledali u brojnim predstava i u brojnim ulogama, sada je naravno opet glumac ali i reditelj komedije „Zamalo pred vratima“.
- Prikazaćemo pozorište iznutra. Publika u pozorištu vidi finalni proizvod, a mi ćemo ovaj put prikazati proces nastajanja predstava, ali na komičan način. Ovo je, donekle, istinita priča. Prijavio sam predstavu za festival, međutim, glumica je dobila posao i nismo mogli da radimo dalje. To je za početak bilo dovoljno da Igora inspiriše da napiše tekst. Nisam nešto puno adaptirao taj tekst, malo je nešto promijenjeno, prilagodili smo ga našim glumcima. Mislim da smo uspjeli, ovo je zvanično premijera i trebinjska premijera, do sada smo igrali u Vakufu i Bugojnu. Valjalo bi da smo imali još nekoliko igranja ali mislimo da ćemo to nadomjestiti energijom i velikom željom da nastupimo na ovom festivalu.
Ovo je Darkova prva samostalna režija. Dok glumi, na svom je terenu ali se rediteljskog posla, kaže, pomalo plaši.
- Slučajno sam krenuo da režiram. Bilo je još nekoliko ljudi koji su bili tu ali sam na kraju ostao sam. I Igor mi je ukazao povjerenje, kapiramo se, dugo igramo zajedno, tako da nije bio problem. Imam tremu od režije! Kada glumim - tu nema problema, a kada glumim i režiram... Radio sam do sada neke dječije predstave, za neke sam bio pomoćnik reditelja ali nikada reditelj. Ovo je već malo problem. Više sam glumac nego reditelj, razmišljam glumački pa moram da pazim da ne obratim pažnju više na taj glumački posao, a da ne zapostavim rediteljski. Bilo mi je u početku teško, ali kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve zanimljivije i nadamo se da smo uradili dobar posao, kaže Darko.
Igor Svrdlin piše odavno, prozne, dramske forme te poeziju - još od srednje škole, voli da stvara na takav način i uživa u pisanju. Kaže da je ovaj komad slučajno nastao.
- Pisao sam ga sa zadovoljstvom. Odmah sam u glavi imao Milevu, pa i Darka i mene. I u početku je ovaj komad pisan za nas troje ali sam ga poslije nadograđivao. Kada je Zoran Jakšić, naš Jakša, čuo da pišem ovaj tekst, poželio je da bude dio toga pa sam i njega ubacio, a posljednja intervencija je bila ubacivanje još dva fiktivna lika, čovjeka koji kupuje med, kojeg će otjelotvoriti Vlado Samardžić i Boki Mjuzikl kojeg će odigrati Bojan Ninković. U suštini, ja sam u procesu pisanja uživao. Napišem dio teksta pa pustim da odstoji. Onda uhvatim sebe da, dok ga čitam, da se smijem i to mi je nekako djelovalo kao nešto što bih ja volio da gledam u pozorištu, radosno će Svrdlin.
U dramaturškom smislu, pojašnjava, predstava funkcioniše na dva nivoa.
- To je Darko super rekao, predstava ima dokumentarni i igrani dio. Igrani dijelovi su otprilike sačinjeni od šest dramskih minijatura i još jedan dio koji je Darkov i moj pokušaj, da igramo poetski teatar. Sve te dramske minijature su u mojoj glavi bile povezane nekim anomalijama i pošastima vremena u kome živimo. Biće jedan segment iz 'Bureta baruta' te po jedan iz Čehovljevog 'Paviljona šest' i 'Balkanskog špijuna'. I svi ti segmenti govore o nekim stvarima koje mene kao mladog čovjeka i buntovnika more. Ti igrani segmenti su mi bili posebno zanimljivi i nisam odustajao od njih. Ja se šalim, a i ne šalim, kada kažem da Egonu Savinu ne bih dao ovaj komad da režira, a Darku sam, sa merakom, dao. Mi se znamo godinama i skapirao je ovaj komad. Dok smo pričali o predstavi, složili smo se da ovo jeste komedija ali i jedna savremena drama, koja govori o odnosu prema umjetnosti s akcentom na amatersko pozorište. Darko je imao sjajne rediteljske postupke koji su potpuno nadgradili tekst, sada da ne otkivam o čemu je riječ, prepoznaćete ih. Zaista smo sjajno radili. U svoje ime mogu da kažem da smo uživali, kako u samom procesu stvaranja predstave, tako i u ova dva igranja koja smo imali. Vjerujem da ćemo najviše uživati tokom večerašnjeg igranja, kaže Igor.
U igri, razigranosti, uživanju, dobroj atmosferi začinjenoj velikom dozom entuzijazma i prevelike ljubavi prema pozorištu, nastala je ova predstava u kojoj će uživati trebinjska publika i gosti Festivala festivala.
Darko je rekao da se naši sugrađani uveliko raspituju kada bi trebalo da dođu da zauzmu mjesta. Očekuju veliku posjećenost, a tako i treba, da podržimo svi, domaće Gradsko pozorište i poželimo im odličnu igru. Ne sumnjamo da će uživati i zabaviti se kao nikada do sada! Po osmijeh, u Kulturni centar!
