Drugog festivalskog dana, u pozorišnoj sali Kulturnog centra, večeras će pozorište „Stevan Sremac“ iz Crvenke izvesti predstavu „Ožalošćena porodica“, koja je rađena po tekstu Branislava Nušića, a u režiji Igora Pavlovića.
Ovo je, kažu, nešto drugačija „Ožalošćena porodica“, u odnosu na sve ono što smo do sada mogli da gledamo.
Zoran Radulović, koji u predstavi igra Agatona, ističe da je ova „Ožalošćena porodica“ približna vremenu, situaciji i uslovima u kojima trenutno živimo. Kroz nju je protkana jedna ozbiljna tema.
„Sam Nušić je tu temu već stavio u tekst, a to je NOVAC, oko koga se sve vrti, a danas posebno i to je postao glavni instrument naših života, a ne bi trebalo tako da bude.Trebalo bi da nam neke druge stvari budu primarne i prioritetne“, kaže Zoka, kako ga volimo od milja zvati.
Reditelj je, dodaje, u ovom komadu apostrofirao neke veoma važne životne stvari, danas sveprisutne, u prvom planu nije isticao smiješno, nego je želio da razmislimo o onome čemu smo se do sada smijali i da se dobro zamislimo da li je to baš za smijeh.
U predstavi, koja traje oko 90 minuta, je jedan specifičan dio, kompletan drugi čin je smješten u pet ili šest minuta i u tom segmentu nema teksta.
„Igor Pavlović je do sada na festivalima za tu rediteljsku dosjetku dobio sve moguće pohvale, zato što je više od dvadeset strana teksta, sa našom glumačkom igrom, smjestio u pet-šest minuta, a ispričao sve što je za pozorište bitno. Sve je čitljivo!“, kaže Zoran Radulović.
Zoran je u svakoj predstavi upečatljiv, a večeras ćemo ga gledati u ulozi AGATONA, čovjeka koji za sobom vuče mnoge grijehove.
„Glavni grijeh je pohlepa ali kod njega je sublimacija mnogih grijehova. On je čovjek koji je 27 godina predsjednik opštine, koji se lijepo uljuljkao u fotelju i baš mu se iz nje ne izlazi. Navikao se na sve privilegije koje ta fotelja donosi i izgubio je osjećaj za ljude, za dobrotu u svakom smislu. Jedan surov čovjek“, opisuje Zoran njegov lik.
Nije se uplašio od ove uloge, znao je da će imati odličnog reditelja i odličnu ekipu sa kojom igra. Uplovio je u rad na predstavi sa potpunim povjerenjem i u reditelja i u ansambl.
„Čini mi se da sam ispoštovao sve ono što je od mene traženo, tako da je zadovoljstvo igrati takvu ulogu i takvog pisca“, jasan je Zoran.
Cvijeta Jovanović Mučalica, večeras u ulozi SIMKE, kaže da su oni sebi najveća konkurencija zato što svaki put moraju da dobace više od onog prethodnog, jer se to, pa, očekuje od njih. Čini se da su to ovom predstavom i uspjeli.
„Ovaj put nam je sve to uspjelo, samim tim što smo došli u Trebinje. Prije svega, jako mi se dopala rediteljska ideja, to što smo ispoštovali Nušića ali smo našli i taj ključ u današnjem vremenu. Naša predstava je višeslojna, fizički veoma naporna. I Igor Pavlović nam je zadao teške glumačke zadatke. U tom smislu i Simka je teška kao i svi ostali likovi. Osim fizičke radnje, koju imamo non-stop, moramo jasno i tačno da plasiramo i tekst i ono što se nalazi ispod teksta, da se jasno vide naši odnosi, karakteri, šta ko od nas želi, čemu stremi. Ono što mi se posebno dopalo jeste to što je Igor napravio da ’Ožalošćena porodica’ , koju čini sedmoro ljudi, predstvalja sedam smrtnih grijehova. Simka je proždrljivost, i u tom smislu mi je malo otežao čitav lik, vidjećete večeras, ne bih sve da otkrijem“, kaže Cvijeta.
Najviše su se tokom rada na predstavi plašili scene u kojoj ništa ne govore, one specifične, koju su na kraju najlakše uradili.
„Ona je sama došla od sebe. Našli smo zajednički jezik sa rediteljem, shvatili šta hoće, to nam se dopalo. S jedne strane je naporno igrati ovu predstavu ali je u isto vrijeme i tako divno. Ja se nadam da nećemo ni ovaj put razočarati trebinjsku publiku. Mislim da ovakvu ‘Ožalošćenu porodicu’ nisu očekivali. A, mi volimo da uradimo predstave koje, kada odete iz sale, još nekoliko dana vas ‘drže’ i o njima razmišljate. Pošto smo mi dosta razmišljali o njoj dok smo je radili, nadamo se da će i publika razmišljati o onome što smo mi htjeli da kažemo“, poručuje Cvijeta.
Pozorišna publika u Trebinju prepoznaje kvalitet ansambla i rad Pozorišta „Stevan Sremac“, raduju se njihovim ostvarenjima, a raduju im se, kažu i naši sugrađani, taksisti, konobari, prolaznici i prepoznaju glumce iz Crvenke. Prijeteljstvo je stvoreno, a iz prijateljstva - sve dobro. To je njihova najveća nagrada. Nadaju se dobrom igranju večeras i da će publika u Kulturnom centru uživati!
Sve će dati da trebinjski aplauz bude jak i gromoglasan i da ga dugo pamte!!! Srećno, dragi ljudi!
