UTISCI NAGRAĐENIH

NEMANJA SAVKOVIĆ, član Stručnog žirija Festivala

- U ime Stručnog žirija, mogu da kažem da je ovaj festival imao zanimljivu ponudu predstava koje su bile različitog žanrovskog i tematskog određenja, kao i da smo imali težak zadatak, mada se, na osnovu dodijeljenih nagrada, može činiti da je jedna predstava dominirala, što, u izvjesnom smislu, jeste tako.

Sa druge strane, bilo je značajnih dostignuća u različitim oblastima scenskog stvaralaštva, ne samo glume i režije već i drugih stvaralačkih scenskih umjetnosti, kao što je scenografija, kostimografija, izbor muzike. Osim tih nagrada koje su statutarno definisane kao Zlatne maske, odlučili smo da ove godine dodijelimo i izvjestan broj nagrada – Diploma festivala, što propozicije festivala omogućuju. Trudili smo se da te nagrade budu dodijeljene onim stvaraocima u oblasti pozorišnog amaterizma koji su na neki značajan način obilježili svoje učešće na festivalu, ili, u slučaju glumca Darka Kurtovića – koji svojim ukupnim angažmanom, ne samo kao kreativan učesnik u predstavi, održava pozorišni amaterizam u Trebinju. On je i ove godine na takozvanom ’Ibijevom ćošetu’ učestvovao u programu koji ima za cilj da promoviše pozorište u Trebinju i da animira potencijalnu pozorišnu publiku za večernje predstave.

Pokušali smo da našim odlukama nagradimo ne samo one koji su to zaslužili angažmanom u predstavama nego i da pružimo jednu vrstu podsticaja za dalji razvoj amaterizma kako u RS, tako i u našem regionu.

TRAJČE KACAROV, član Stručnog žirija Festivala

Još od malih nogu  bio sam svedok naravoučenja „Mirna voda breg roni“. Uvjek kad sam bio u situaciji da potenciram potrebu od smirenosti u pohodu ostvarenja cilja, citirao sam ga.

O „Festival Festivala“, što se po 65. put organizuje u Trebinju, mogao bih da kažem da ima karakteristike reke Trebišnice. To je reka kvalifikovana kao najduža ponornica u Evropi. Tamo gde izlazi na bjela dana manifestuje svoju mirnoču preko nečujnom toku.  Do mesta poniranja omogučuje gradu i polju oko njega,  ogledajuќi se u njene bistre vode, da razvije kompleks Narcisa.  

Miran, skoro nečujan, isti kao i Trebišnica „Festival na Festivala“ udira u bregove  pozorišne umjetnosti i pravi naklon kakv ona i očekuje.

Za pohvalu su napori koje  čini grad Trebinje. To su napori koje se ogledaju u injektiranju života jednom od najznačajnih  foruma amaterskog pozorišta na prostorima bivše SFRJ.

Trebinje je grad na samom jugu  Hercegovine. Ima oko trideset hiljada stanovnika. Ime mu dolazi od litnske reќi Tribinus ili od slovenske treb što znači žrtva.

Prve znake života „Festival na Festivala“ daje pre 65 godina i to na ostrovu Hvar. Po preselenju u Vranje (domovao je tamo samo tri godine) ovaj najveќi forum amtaerskog pozorišta bivše SFRJ, točnije od 1971 godine ,  nalazi svoje utočište u Trebinju, 27 km udaljeno od Dubrovnika i 35 km od Herceg Novom.

Forum je menjao uvalu, ali ne i sodržaj što ga čini upečatljivim. Od prvih znaka života sadržaj „Festival na Festivala“loži se na pobjedničke pretstave republičkih amaterskih festivali, seda samostalne, nezavisne države, koje su nekad bile federalne jedinice SFRJ.

Ove se godine slavi 65 godina od osnivanja „Festival Festivala“. Pobedničke pretstave došli su iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Severne Makedonije.

Kod Severne Makedonije, treba nagalsiti da su pobednici  Dramskog amaterskog festivala, DAF, koi se ove godine organizovao po 59. put u Kočanima, na rimejk  „Festval Festivala“, od 2001 godine, počeli da učestvuju u oficijalna konkurencija za nagradu, od 2017 godine.

Na 65.  „Festival Festivala“ takmičilo se pozorište „Čekori“ od Skoplja, sa pretstavom GLASOVI. Kao realiteti pretstave potpisali su se: autor Ljubomir Morev, režiser Maja Ѓurčevska i glumci Marko Džambazovski i Nikola Dimevski.

Vreme se ne vraќa nazad, ali se ponavlja. Neќemo biti pretenciozni ako kažemo da se  „Festival na Festivala“  atribuira, na svojeviden-pozorišni način, ponavljanje vremena  bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda.                                                                                                                                                                                                                                             

MILOŠ MILOŠEVIĆ ŠIKA, Zlatna maska za najbolje rediteljsko ostvarenje „Borislav Grigorović“ za komad „Srpska drama“ Trsteničkog pozorišta i Dramskog ateljea „Vuk Karadžić“ Grabovac; Zlatna maska za najbolju predstavu u cjelini i Diploma Žirija publike za najbolju predstavu festivala

Kad predstava počne da se radi, iz te silne želje, očekuje se, naravno, i da pobijediš. Neću da budem lažno skroman pa da kažem da nismo očekivali nagrade. Možda nismo očekivali ovoliko nagrada, ali, šta da radimo, mi smo ti krivci (smijeh). Na kraju krajeva, i publika je to pokazala, i  Stručni žiri i Žiri publike je to potvrdio.

Meni preostaje da budem srećan i da do neba budem ponosan na naše glumce, zahvalio bih i svim onim ljudima u pozorištu koji možda nisu pomenuti, ali su itekako bitne karike za daske koje život znače.

Bojali smo se da postavimo tekst Siniše Kovačeviča na scenu, kad sam 90-tih godina tekst pročitao prvi put - naježio sam se, oduševio me je taj kult mrtvih i rekao sam – svaka čast onome ko bude stisnuo petlju da ovo postavi na scenu. Kad sam prvi put vidio predstavu Zvezdara teatra, sa Cigom Jeremićem u glavnoj ulozi, lebdio sam između svijeta mrtvih i ovog svijeta gdje se nalazimo. Kada mi se ukazala prilika da radim sa ovim momcima i dvjema glumicama kao narikačama, što sam ubacio, bilo je straha, priznajem. Pozvao sam Sinišu, da ga pitam za tekst, bilo me strah da će nas odbiti, jer je u pitanju jedno amatersko pozorište, jedan amaterski reditelj, ali je on to prihvatio, bez naknade, hvala mu do neba. Tada je došao još veći strah, da ne razočaram pisca, djecu, tri momka koji igraju pored prvaka Trsteničkog pozorišta, starog vuka Dušana Jovića. Oni su pozorišno izrasli pored mene, stasavali su još u petom razredu, u dječijoj sceni, ali, kao u svim malim sredinama, oni odlaze nakon što završe srednju školu, nije to problem samo u pozorišnim ansamblima. Raduje me da se sa fakulteta uvijek rado vraćaju u pozorište, svoje uspjehe najprije proslavaljuju upravo s nama, jer pozorište smatraju svojom kućom.

Mi gajimo taj kult porodice u pozorištu i zato sam želio da se sa tom djecom oprostim na najljepši način i, upravo, za njih i za mene nije bilo ljepšeg načina za to - od učešća i pobjede na Festivalu festivala.

DUŠAN JOVIĆ, Zlatna maska za najbolju mušku ulogu, za lik seljaka Obrada Srećkovića u komadu „Srpska drama“ Trsteničkog pozorišta i Dramskog ateljea „Vuk Karadžić“ Grabovac

- Bilo je teško odigrati ulogu srpskog seljaka, trebalo je da se u cijeli lik utka sve ono što čini srpskog seljaka - i ljubav prema bližnjem, i lukavost koju ima, i da bude prijek i da hoće da pomogne i da neće da pomogne, čini mi se da sam uspio u tome. Na prvo čitanje teksta, mene su zaintrigirala imena i prezimena, svi su Srećkovići a svi su mrtvi. Ja sam Obrad, koji bi trebao da se raduje životu, Milani su za milovanje, Vukašin kao kralj Vukašin i na kraju, arhangel Mihailo kao zaštitnik cjelokupne vojske koja je stradala, jedini živi svetac.

Mi smo, spremajući našu ­­’Srpsku dramu’, preživljavali i našu ličnu dramu zbog gubljenja prostorija i svega toga što je zadesilo naše pozorište. Čini mi se da je u ovoj drami sadržano sve ono što ovaj naš narod proživljava svih ovih godina - da za ovu zemlju treba da se živi, to je ona antiratna poruka, ali da nikad ne smijemo da zaboravimo grobove koji stoje iza nas, koji su dali najvrednije što su mogli, svoje živote, da bismo mi danas živjeli ovako kako živimo, da bismo mogli da se bavimo ovim poslom.

Zbog prošlogodišnje duple krune, da tako kažem, nismo očekivali da će se to iznova ponoviti i ovog puta na Festivalu festivala. Bilo nam je važno da smo ovdje došli, ovo je veliko iskustvo i uvijek nam je drag povratak u Trebinje. Veliki naklon divnoj publici!

VIKTOR NEDELJKOVIĆ, Zlatna maska za najbolju mušku epizodnu ulogu, za lik redova Milana Srećkovića u komadu „Srpska drama“ Trsteničkog pozorišta i Dramskog ateljea „Vuk Karadžić“ Grabovac

- Ova predstava ima tri lika Milana Srećkovića, ja sam jedan od njih i zato ova Zlatna maska ne pripada samo meni nego svima nama.

Bilo je teško graditi ovaj lik, bilo je i drugih poteškoća koje su zadesile naše pozorište. Svako stvaranje je teško, ali se, na kraju, isplati.

Nagrađivan sam za dječije predstave, ovo mi je prva veća nagrada, sa 18 godina sam, evo, dobio Zlatnu masku na Festivalu festivala i presrećan sam!

GORDANA MEŠTER, Zlatna maska za žensku epizodnu ulogu, za lik Sarke u komadu „Ožalošćena porodica“ Pozorišta „Stevan Sremac“ Crvenka; Zlatna maska za najbolju scenografiju - Igor Pavlović

- ’Ožalošćena porodica’ se nikad ranije nije igrala u Crvenki. Kada je Igor Pavlović došao sa tekstom i rekao da ćemo raditi ovaj komad, bilo nam je iznenađujuće pošto radi sasvim drugačije predstave, ali smo vjerovali u njega. Prije tri godine bili smo ovdje sa ’Anarhistom’ i pobijedili, mislim da smo i ove godine uradili jednu jako dobru predstavu.

Iskreno, očekivala sam neku nagradu za ansambl, svi smo bili dobri, mislim da smo u Trebinju zaista pokazali da smo divan kolektiv, uigrani, svi su fantastični, nemamo slabu kariku u ekipi.

Ovo je moja druga Zlatna maska, 2019. godine dobila sam Zlatnu masku za najbolju žensku epizodnu uloku, za lik Marije Feleti u ’Anarhisti’, ovo mi je prva glavna ženska uloga, to mi, naravno, puno znači.

Volim Trebinje kao da je moj grad, ovo je deveti put da ovdje dolazim, osjećam vaš grad, znam svaki kamen, nadam se da ćemo i sljedeće i narednih godine doći, potrudićemo se.

KRISTIJAN ŽAN MIŠEL JALŽEČIĆ, Zlatna maska za kreativan izbor i upotrebu muzike i kolektivna Zlatna maska za najbolju kostimografiju, za inventivno korišćenje kostima u predstavi „Antigona“ Divan tetra iz Zagreba

- Dobili smo dvije Zlatne maske, za kostimografiju i izbor muzike, mislimo da je to bio i najprepoznatljiviji momenat naše predstave i da je po tome posebna. Takođe, naš glumac Miran Topljak dobio je Diplomu festivala za scenski govor, a Diploma nam je uručena i za inovativno scensko istraživanje, drago mi je da se to prepoznalo. Volio bih da i ubuduće na ovaj festival dolaze mlade teatarske trupe sa područja Balkana i da inovativno pristupaju svojim radovima. Mislim da se to upravo i događa. Imali smo priliku da pogledamo i dvije festivalske predstave koje su, rekao bih, pomaknule granice. I mi smo to malo-pomalo učinili, inovativnim pristupom mičemo granice i tako podižemo amaterizam na viši nivo.

­­’Antigonu’ smo pripremali pet mjeseci, koreografije su dosta zahtjevne, nema scenografije, to je pritom i teže, mislim da smo napravili dobar posao, što je na kraju prepoznao i stručni žiri i publika.

Trebinjski festival je odličan, jedino što bih volio, a to je kod nas slučaj, da  čujemo komentar stručnog žirija odmah nakon odigrane predstave. Ovdje je žiri nekako povučen, ne čujemo njegovo mišljenje do proglašenja najboljih. Voljeli bismo da se narednih godina razmisli da se to promijeni, da se čuje i glas stručnog žirija, mislim da je to presudno za amaterske ansamble.