„Otac“ italijanske komedije, reformator comedie dell arte, kako tvrde teoretičari pozorišne umetnosti, bio je sluga dvaju principa: realizma i moralnosti.
Neka nam bude dopušteno da razmotrimo tu Goldonijevu „poetiku“.
Priredio: Vladimir Putnik, reditelj i teatrologKao razuman i odmeren čovek, predložio je glumcima comedie dell arte „Da vidimo malo koliko se pristojnog, prepoznatljivog, ljudskog može uneti u tu zbrku o kojoj vaše maske trabunjanu, da vidimo da li se pod kožom tih vaših maski mogu nazreti likovi koji odgovaraju krštenim osobama“.
Goldoni, dakle, nije krenuo od života prema teatru, nego od teatra prema životu. A činjenica da je hteo tako diskretno život uneti na pozornicu, otkriva oprezno plemenitu, skladnu, optimističku – a samim tim i ANTIREALISTIČKU nameru. Jer ne treba zaboraviti, svaki realizam uvek završava pesimizmom a Goldoniju je na ovom svetu dobro i takozvanu stvarnost doživljava kao razdraganu vrevu! Dalje, kod Goldonija se ne može govoriti ni o satiričnosti nego o blagoj ironiji. Njegove grudi ne drhte besom jednog Aristofana, niti je ikad osetio mržnju Tartifovog autora. Zato kod njega ne nalazimo snagu nego LJUPKOST.
U predgovoru KRČMARICI Goldoni se usuđuje tvrditi da je komediju napisao da bi „učinio mrskim karakter zavodničkih sirena“! Pa dobro, neka publika koja Mirandolinu gleda skoro tri veka, proceni da li je ona baš „mrzak“ lik ?! Pre se čini da je lik dostojan obožavanja! Krčmarica je apologija jedne od najsjajnijih koketa koje su se ikada pojavile na pozornici! Kada na kraju izjavi da se preobratila – to ni psihološki ni moralno ne zvuči ubedljivo.
Ne može se prema tome, ni o preteranom moralu govoriti kada je reč o Goldoniju! Možda o ispravnosti i građanskoj razboritosti! Njegov duh okrenut je zemaljskom životu, ne božanskoj nego ljudskoj komediji!
DVA REDITELJSKA ČITANJA „Sluge dvaju gospodara“
Dvoumeći se dali praviti predstavu koja će ići u pravcu društvene angažovanosti, sa asocijacijama na aktuelno stanje (godina je 2012) reditelj Boris Ljiješević, režirajući „Slugu dvaju gospodara“ za budvanski festival a u koprodukciji SNP-a iz Novog Sada i Narodnog pozorišta „Toša Jovanović iz Zrenjanina – odlučio je da pronikne u motive Goldonija dok je pisao ovu komediju. Tako je došao do zaključka da veliki komediograf 18. veka i veliki kritičar svoga doba, u ovoj komediji ništa ne kritikuje već je ona apologija glumačke igre!
Nesvakidašnja postavka „Sluge dvaju gospodara“ italijanskog reditelja Andrea Paćotija u Narodnom pozorištu u Užicu – prenosi Goldonijevu priču u današnju Srbiju (godina je 2007.) i ta adaptacija Jovana Ćirilova ovo delo pretvara u surovu i ironičnu komediju o profitu i dvostrukoj igri.
Sa nestrpljenjem se očekuje neko novo čitanje Goldonijevog „Sluge“ koje bi ostvarilo trovekovni san komediografa da publici pruži spektakl mašte, kolorita i zanosa glumačke igre!
