Promocija monografije „Veliki filmski znak – Velimir Bata Živojinović“ (1933 – 2016), posvećena ovom najvećem umjetniku srpskog i jugoslovenskog glumišta, autora Božidara Zečevića, zasigurno je bila do sada najzanimljiviji dio pratećeg programa Festivala festivala.

O Batinoj harizmi, njegovoj vanserijskoj glumačkoj popularnosti u bivšoj Jugoslaviji i u svijetu, ali i o njegovoj socijalnoj inteligenciji i spremnosti da pomogne drugome, sa velikim emocijama je govorio autor monografije Božidar Zečević.

On je kazao da je ovo djelo, osim što je monografija, sa druge strane i studija o glumcu i vremenu, kako glumac živi u vremenu i kako je Bata Živojinović, kao nekolicina svjetskih glumaca, postao znakom svoga vremena.

Počevši priču o Velimiru Bati Živojinoviću sopstvenim boravkom u Kini, gdje je i sam, kao mnogopoštovani naučni radnik mogao ostati da živi i radi, Zečević je podsjetio da je Bata Živojinović bio i ostao najveća pojava u srpskom filmu, tim prije što su njegove uloge drastično povećavale broj gledalaca u jugoslovenskim bioskopima, ali i širom svijeta, naročito u Kini.

„Imao je najmanje 350 filmova, a ako računate u jednu filmografsku jedinicu svaku seriju, onda se taj broj penje na preko hiljadu. Kada se tome doda koliko ga je gledalaca obožavalo u bivšoj Jugoslaviji, a tek u mnogoljudnoj Kini, onda možete sagledati veličinu toga glumca“, kazao je Zečević.

On je iznio i podatak da se Bata Živojinović „jedva“ upisao na Akademiju dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi najčuvenijeg pedagoga ove obrazovne ustanove, profesora Josipa Kulundžića, naglasivši da je naš vanvremenski glumac ostvario karijeru u kojoj je u jednoj godini snimao 17 filmova, 17 puta se selio u 17 raznih mjesta, od Slovenije do Makedonije, vozeći se isključivo u svome starom „opelu“ i na snimanje dolazio prvi.

„Nema glumca koji je umio da pročita scenario tako dobro kao on, a samo ga jednom pročita. Njemu je trebao samo jedan razgovor sa rediteljem, dogovore se o svemu i sve je završeno. Kada na snimanje dođe poslije šest mjeseci i svi ga pitaju o scenariju i kadrovima – on sve zna, spreman je istog sekunda kao da se vraća u jedan metafizički svijet koji je njemu u glavi i u kome je on živio“, naveo je Zečević, podsjetivši da Bata nikada nije odbijao uloge, jer je to obećanje dao svome profesoru, koji ga je smatrao netalentovanim.

Napominjući da je u vrijeme Batinog studiranja šestica bila ocjena kojom se džentlmenski studentima daje do znanja da nisu za taj studij, Zečević kaže da je Batin profesor Josip Kulundžić svojim asistentima sugerisao „da se Živojinović skloni, jer nije za glumu“, ali je ovaj kleknuo pred profesora i rekao mu da ne zna šta da radi bez glume.

„Ubijedi on Jocu Kulundžića da mu da sedmicu, a ovaj mu kaže – dobro, ideš još jednu godinu, a ako završiš ovo i postaneš glumac, ti ćeš biti jedan od onih glumaca koji mora da prihvati svaku ponudu, ti ćeš morati da igraš sve što ti daju. Daj mi za to reč, rekao je on i Bata mu je dao reč. Od tog trenutka do kraja života Velimir Bata Živojinović nije odbio nijednu ulogu, čak ni onu koja nije bila glumačka, nego je bila organizaciona, pa se govorilo – povedi Batu na pregovore o parama, pa ćeš imati veliku pomoć. On je bio mađioničar da budžet filma uveća za duplo ili više puta nego je predviđeno“, ispričao je Zečević.

Iako Velimir Bata Živojinović u pozorištu nije dao velike uloge, Zečević je, kaže, ipak želio da na trebinjskom Festivalu festivala promoviše knjigu o Bati.

Govorio je i o skromnosti ovog velikog glumca koji ni u vrijeme svoje najveće slave nije bio gord, već je pripadao redu socijalno najodgovornijih junaka srpskog film. To je, kako kaže, primijetio i Dobrica Ćosić, čiji je citat o veličini ovog barda srpskog glumišta stavio i na korice ove monografije, odmah pored citata režisera Veljka Bulajića, koji ga je otkrio i u bajkovitim partizanskim filmovima stvorio od njega arhetip narodnog junaka.

„Kada uzmete sve što je Bata igrao, i dobro i loše, možete sagledati cijelo vrijeme druge Jugoslavije: kroz pojavu i djelo Bate Živojinovića možete vidjeti jedan veliki filmski znak, znak za ono što je ta cijela zemlja značila. Ko bi se usudio da napiše istoriju Titove Jugoslavije, i to kroz jedan lik, uglavnom fikcionalan, ali kroz lik koji raspolaže svojom fotogenijom, kroz Batin bi lik mogao možda da napiše najbolju istoriju tog vremena. Sve je tu, nema nijedne stvari koja bi se mogla dodati i oduzeti. On predstavlja i Marka i Miloša, i sve naše epske junake kroz svoje uloge u partizanskoj bajci, koju je on i stvorio, zajedno sa Valterom, Šibom Krvavcem i drugima“, rekao je Zečević, napomenuvši da je Bata Živojinović imao i likove antiheroja, poput majora kod Đorđa Kadijevića, čovjeka iz vlasti u filmu „Život je lep“, a dva puta je igrao samog đavola...

BOŽIDAR ZEČEVIĆ, OTMJENA POJAVA U NAŠOJ KULTURI

Teatrolog Milovan Zdravković je, govoreći o životu i djelu samog autora, Božidara Zečevića, naveo da je u pitanju „otmena pojava u našoj kulturi“,ali i „pokretna enciklopedija u svakom pogledu“.

„On je studiozni analitičar, jedan intelektualac koji vrlo ozbiljno i promišljeno prilazi svakom problemu, gdje se vidi njegova analitičnost i osmislena osvješćenost, a sve što radi - tako radi. On je pokretna enciklopedija u svakom pogledu, a to se potvrdilo i ovih večeri u kojima smo ovdje bili, u njegovim uvodnim napomenama, pa čak ide do toga da poznaje različite detalje“, naveo je Zdravković.

Kaže da autor ima klasično obrazovanje, da je završio dramaturgiju, ali se njegova kreativnost nije zadovoljila time, pa je svoje formalno obrazovanje impozantno nadogradio.

„Primjera radi, on je filmolog, ali je u okviru toga i istoričar, i kritičar, dokumentarista, a kada vam o svim znanjima koja u sebi ima Zečević priča – imate utisak da čita sa one mašine koju novinari nazivaju idiotom, a on, u stvari, pamti sve, u detalje. On sa svojim „kamenim“ likom priča, a da, pri tome, ne pravi greške i to o svemu kao da zna sve, pišući i dan danas različite vrste kritika, različite drame, bavi se obrazovanjem mladih ljudi, ali se i sam nadograđuje, počev odavde, pa preko Amerike, odakle je donio dosta dokumentarnih filmova, pa sve do Kine. Osim svega, on je i društveno aktivan, u različitim filmskim i dramskim asocijacijama i udruženjima, a i dobitnik je raznih nacionalnih nagrada, poput Vukove nagrade, Zlatnog beočuga i drugih nagrada za opšti doprinos u kulturi, zatim je i rukovodilac, organizator i u svemu što radi i što je radio – radio je briljantno“, kazao je Zdravković.

On se nije osvrtao na sadržaj knjige, napomenuvši da je u pitanju kvalitetno i studiozno urađeno djelo, podijeljeno u pet odjeljaka, sa recenzijom koju su uradila dva recenzenta, biografijom autora, pregledom filmova i pregledom ostalih dijelova, te impresumom, u kome su navedeni svi saradnici...