Dvije zanimljive knjige o pozorištu i pozorišnom stvaranju, autora prof. dr Luke Kecmana, promovisane su treće festivalske večeri, a pisane su prošle godine – „Blago onom ko zna da ne zna a hoće da zna“ i „Uvod u dramsko pozorište“.

Obje knjige, kako je rekao moderator Brano Dursun, na interesantan način obuhvataju stručnu, naučnu, kritičarsku i pedagošku aktivnost profesora Kecmana, gdje prva podrazumijeva ranije objavljivane tekstove, a neki su u knjizi po prvi put, dok će druga knjiga dobro doći u procesu obrazovanja pozorišnih radnika, sa kojim profesor i sam radi.

Prof. dr Luka Kecman je, govoreći o svoja dva djela, krenuo od Petra Kočića, za koga tvrdi da su na njegovoj savršenoj rečenici izrasli i Ivo Andrić, Branko Ćopić i Meša Selimović.

„Petar Kočić je jedini književnik čija je svaka napisana rečenica izgovorena sa pozorišne scene, iako je na početku pisao nešto malo poezije i to neuspješno. Onda je krenula čuvena proza i čuveni 'Jazavac pred sudom', 'Sudanija' koja je u proznom obliku, ali ju je imao namjeru dramatizovati, i što je najzanimljivije, sva njegova djela su se igrala. Smatram da je to tako zbog njegovog jezika, njegove vrlo dramske i glagolske rečenice u kojoj postoji radnja i ona je vrlo precizno generisana“, rekao je profesor Kecman, citirajući čuvenu Isidoru Sekulić, koja je svojevremeno kazala da, kada bi mogla da bira kojim će jezikom govoriti – odabrala bi kočićevski jezik.

Kecman se u prvoj knjizi, kako kaže, obraća svima onima koji žele saznati nešto više i nešto drugačije o poznatim dramskim piscima, pa je neka njihova djela poredio jedne sa drugim, radi boljeg shvatanja i djela i pisaca, odnosno, radi naučnog sagledavanja.

„U ovoj su knjizi sadržani moji tekstovi, prije svega, naučnog karaktera, u kojim se govori o evropskim okvirima Kočićevih djela, ali i o uporednoj analizi 'Djelidbe' Skendera Kulenovića i 'Rodoljubaca' Jovana Sterije Popovića, o Branku Ćopiću koji tek treba da se iščitava na jedan posebno drugačiji način, koji je takođe jednako prisutan u pozorištu kao što je to slučaj sa tri prethodno pomenuta autora, ali i još neki tekstovi koji su kritičkog i esejističkog karaktera i oni čine ti hrestomatiju“, navodi profesor Kecman.

Druga knjiga „Uvod u dramsko pozorište“ je, kako kaže, napravljena tako da zapravo bude knjiga za mlade ljude koji tek ulaze u pozorišni svijet.

„To je, prije svega, knjiga za studente akademija umjetnosti, ali i za one koji su već u pozorištu, a imaju nešto malo drugačije mišljenje o tome kako treba da se radi u pozorištu. Dakle, ja se bavim onim što se zove – ko je prvi autor, da se zna da je to ipak dramski pisac, a nakon njega slijedi reditelj, glumci i svi ostali saradnici“, objašnjava profesor Kecman.

Profesor dr Zoran Đerić je, promovišući djela profesora Kecmana, kazao da je riječ o dvije različite knjige, jer su u prvoj sabrana njegova teatrološka istraživanja i prikazi knjiga, a druga je promišljanje o tome šta je dramsko pozorište, odnosno, šta je suština onoga što je dramsko.

„Autor se u prvoj knjizi bavi komparacijama između dvije različite teme iz različitih vremena, kao što su Sterijini „Rodoljupci“ i „Djelidba“ Skendera Kulenovića, upozoravajući nas kako se neke teme vraćaju poslije stotinu i više godina. On zatim ima i jednu zanimljivu studiju o poljskim piscima na sceni Republike Srpske, kao i istraživanja različitih autora, kojima se, sticajem okolnosti, bavio. Istraživao je i vezu Gogolja i Nušića, a kroz takve komparacije dolazimo i do iskustava šta je od pojedinih pisaca uticalo na druge pisce, koje su se teme prenosile iz jednog vremena u drugo, iz jednog naroda u drugi i na taj način postajale domaće“, analizirao je profesor Đerić.

Govoreći o drugoj knjizi kao o svojevrsnom priručniku koji bi svaki student dramske akademije morao imati, profesor Đerić kaže da Kecman odgovara na pitanja – šta je dramsko pozorište, odnosno šta je suština onoga što je dramsko.

„Kecmanov akcenat je na tekstu, koji se danas, nažalost, zaboravlja i često se predstave prave a da se udalje od teksta, ili se čak autor ni ne pominje, tako da mnoge predstave danas nisu više dramske, nego, kako ih popularno zovu, postdramske, upravo zbog pokušaja da se opiše šta se to na sceni dešava. Autor nas zato vraća na početak, tamo gde počinju priče, na dramu, na sukobe, na potrebu za piscem, likovima i govori dosta pojednostavljeno i ostrašćeno o tome šta je to drama, kako se ona danas treba čitati i postavljati na sceni“, istakao je Đerić.

Knjigu je preporučio svima koje interesuje pozorište kao neka vrsta putokaza - šta i kako gledati pozorište danas.

Profesor Kecman je nakon promocije poklonio sve svoje knjige koje je sa sobom donio u Trebinje, naglasivši da ih ne želi prodavati.