Božidar Zečević, voditelj razgovora

Ovo je teatar koji govori arhetipskim simbolima koji bude drevno sjećanje koje je zajedničko čovječanstvu. Ova vrsta ritualno-poetskog teatra je nešto što istražuje same korijene pozorišta.

Vladimir Putnik, reditelj

Ovo je žanrovski mješavina ritualnog i pučkog teatra. Reditelj predstave ostvaruje niz prizora koji nemaju pretenziju da ispričaju priču nego pjesmu, što je kuriozitet. Riječ koja se u ovoj ritualnoj igri nameće kao ključna je simbolika, sve se odvija u ritmu simbola.  Dopada mi se suzdržana atmosfera na početku iz koje se prelazi u stanje tuge, pa bijesa i proklinjanja sudbine. Zatim slijedi još niz simbola, poput curenja soli kao simbola života, tužbalica, a iz stanja očaja izranja lutka kao simbol nastavka života. Na kraju predstave ne ostaje ćutanje, nego fenjer kao nastavak novog života. Ritualna sredstva su bila jako poznata, ali ne i banalna, a istovremeno i toliko prijemčiva - da se na kraju zažali što ih nema više i što predstava duže ne traje.

Milovan Zdravković, teatrolog

Čestitke reditelju za hrabar, istraživački postupak. Ovo je prije ritualni nego poetski teatar. Osjetila se izuzetna posvećenost mladih glumaca, uspjeli su da publiku uvuku u empatiju,  da doživi ono što su željeli da kažu.  Ovo je na pravcu teatra istraživanja, put kojim treba da se kreće teatar.

Dragan Koprivica, reditelj

Reditelj predstave je uspio da iz kratkog, lirskog, zavjetnog, himničnog  teksta izvuče toliko mnogo da je to fascinantno. Amateri iz Hrvatske su očitali divnu lekciju iz neverbalnog teatra, koristeće se biranim simbolima. Bilo je lijepo gledati kako grade pozorišnu sliku bez riječi, i održan je lijep čas na planu neverbalnog teatra.  Predstava bi bila sasvim zaokružena u trenutku kad su žene sipale so iz ruku i tu se mogla završiti. Ovo je najbolja predstava hrvatskih amatera u Trebinju do sada. Ipak, na kraju je falila katarza i pitam se da li je neko mogao da donese neku staru pušku ili nešto slično, nad kojom bi se mogao završiti plač žena, i ona bi se tu mogla dograditi.  Prve tri četvrtine predstave su bile vrhunske i za uživanje.

Igor Svrdlin, glumac amater

Neobična, slikovita i predstava puna simbolike. Ostao je na kraju ukus gorčine, opor ukus i donekle miris Mediterana. Ovo je jedna od najkvalitetnijih predstava koje su dolazile iz Hrvatske. U predstavi je bilo sjajnih momenata, ali je bilo i scena na znatno nižem nivou od onih koje su bile vrhunac. U svakom slučaju, hrvatski amateri su „dobacili“ do publike.

Luka Kecman, teatrolog

Amateri iz Hrvatske su odabrali pjesmu, koja je osnova za poetski teatar i ritualni dio u igri. Najvažnije je što je reditelj imao tačnu mjeru koliko se treba posvetiti stihovima i što je postojao narativni dio ponavljanja, koji je publici omogućio da razumije ono što je arhaično i nerazumljivo. To je vrlo dobro i sve je bilo s mjerom.