Božidar Zečević, voditelj razgovora

Zanimljiva predstava i pristup aktuelnoj temi koja pogađa sve balkanske zemlje, naročito na migrantskoj ruti. Jedna od prvih zemalja na udaru je i Sjeverna Makedonija. Interesantno je da je takva tema zanimala mlade ljude iz Sjeverne Makedonije, da se bave time. Pozabavili su se sudbinama i psihologijama ljudi koji ne pripadaju njihovom podneblju. Predstava traje tačno koliko može da izdrži, da poruka pređe rampu i da zaživi.

Milovan Zdravković, teatrolog

Uspjeli su da pošalju poruku ovog vremena,  da publiku uvuku u empatiju i da pređu rampu. Pohvalio bih efekte, a i muzika je dobra. Kratko, efikasno, nisu dužili, imali su mjeru.

Trajko Kacarov, dramaturg

Ovo je bio scenski rijalitet rađen po jednoj osnovi. Ne može pozorište da bude kao i život, a tekst po kome je rađen komad se završava tek kad publika izađe iz pozorišta. Ovo što su mladi iz Sjeverne Makedonije napravili je predstava koja ne preslikava život. Oni su našli boju predstave, napravili su crnu osnovu, ali na toj osnovi dominira crvena. Svjetlo je bilo malo loše, što nije zamjerka, ali je bilo u funkciji predstave, da malo više predskaže nego što se dešava na sceni.  Reditelj je dramaturški napravio veliku stvar na samom početku - počeo je sa štimung akordom, išao uzlaznom linijom i sve napravio tačno, precizno i kratko, da bi brzo stigao na kraj sa sabirnom scenom, koju mnogi reditelji zaboravljaju.  Da je reditelj dodao još nešto, bila bi neizdrživa horizontala. Temu je sveo na nekoliko pojava.

Dragan Koprivica, reditelj

Amateri iz Sjeverne Makedonije na najljepši način upotpunjavaju mozaik bogatstva  različitosti na Festivalu festivala. Ono što je posebno obojilo ovu predstavu je radost pozorišne igre. Najviše mi se svidjela prva i posljednja scena, a na kraju je zablistao simbol čokolade - kao zadovoljenje djeteta. Ona je moćan i metaforično sjajno nađen simbol  i cijele predstave, kojim je ostvarenje dobilo na dubini.

Luka Kecman, teatrolog

Čestitam mladima iz Sjeverne Makedonije jer su se uhvatili posla da ispričaju priču na koju ni političari danas nemaju odgovor. Vrijeme i istorija nešto ili potvrdi ili demantuje, a njihov potez je hrabar i pristoji mladim ljudima da istražuju. Nisam još čuo da se neko hvatao u koštac sa ovom problematikom, posebno u pozorišnom smislu. Za svaku predstavu mora postojati okvir, početak, kraj i ono što dominira. Kraj predstave je čokolada, koja je, zapravo, simbol onih oslobodilaca koji donose potlačenima čokoladu u svim ratovima, velikodušno je dijeleći djeci kao znak sreće. Na kraju, oni se pretvore u tihog okupatora koji nije sreća, nego nesreća. Neke priče koje su pokušali da ispričaju su doprle do publike, a neke su ostale iza rampe.

Igor Svrdlin, glumac amater

Tema je vrlo aktuelna. Predstava je imala je katarzični, „čokoladni“, kraj, a on bi bio još jači da se izbjegao „imagine“, koji liči na kliše. Katarza je postojala, koja je, naravno, indivudualna.