U Trebinju će, četvrtog festivalskog dana, članovi Kulturnog centra Kula izvesti predstavu „Gospođica Julija“, po tekstu švedskog književnika Augusta Strindberga, a u režiji Fuada Tabučića.

Kuljani se uvijek dobro osjećaju u Trebinju, drugu godinu zaredom i četvrti put u 21. vijeku su  u našem gradu. Vole da dođu u Trebinje gdje ih dočekaju prijatelji i načitana publika.

Ne baš uobičajeno, za njih, ove godine igraju dramu, do sada su, uglavnom, bili opredijeljeni za komediju. No, ne sumnjamo u kvalitet i ovog ostvarenja koje traje sat i 15 minuta.

KAMENKO BERTIĆ, izvršni producent

Ove godine imamo mlad ansambl, sama se podjela nametnula, pa kada će, ako ne sada, igrati „Gospođicu Juliju“. Dakle, ove godine imamo jedan ansambl pozorišno iskusan, a dovoljno mlad da dobro i kvalitetno odigra te uloge. Htjeli smo da se opet pozabavimo klasičnom dramskom literaturom. Uzeli smo svjetskog klasika, jedan, neko bi rekao, hladni skandinavski tekst, međutim, tu balkansku, slobodno da kažem i srpsku strast, mi smo utkali u predstavu i mislim da će publika uživati u iskrenim emotivnim odnosima među tim ljudima.

UVIJEK AKTUELNA PRIČA O KLASNOJ BORBI

„To je neka priča o klasnoj borbi koja je kod nas stalno prisutna, bez obzira da li smo živjeli u komunizmu, da li sada živimo u demokratiji, uopšte, da li ćemo jednog dana živjeti u monarhiji pa ćemo ponovo imati tu veliku klasnu aristokratsku razliku. Da - jedno nadmudrivanje, ali prije svega između muškarca i žene. Među njima postoji ljubav, to je ono što je najvažnije. Muško - ženski odnosi su neprevaziđena stvar kroz istoriju, pa tako i istoriju pozorišta.

Ne znam da li će ljubav pobijediti i šta će pobijediti na kraju, publika će ocijeniti šta će POBIJEDITI!“

IGRA ZA PUBLIKU

„Mi nikada ne igramo za nagrade, mi igramo za publiku, prvo za kulsku, pa onda za novopazovačku, koja je krasna, pa trebinjsku, koja je načitana. Nagrade dođu pa prođu. Imamo puno Zlatnih maski. Prijaju nagrade, naročito mladim glumcima i nadam se da će  'pasti' koja Zlatna maska i ove godine.“

POZORIŠTE ILI EGZISTENCIJA!?

„Kula uvijek ima razumijevanje svoje lokalne samouprave, prije svega ne bi 60 godina bio festival najboljih srpskih predstava kod nas, imamo permanentno finansiranje. To, naravno, uvijek može bolje ali ne treba se žaliti s obzirom u kakvom vremenu živimo. Prije svega, ljudi se više ne bave pozorištem. Ljudi se bave egzistencijama. Teško je održati jedno pozorište takvog tipa, ali uz jednu veliku podršku lokalne samouprave, mi smo zadovoljni. To što smo mi lijep uspjeh doživjeli prošle godine, sa 'Rodoljupcima' nije ništa uticalo na kvalitetnije finansiranje, to je to, to se od nas i očekivalo.“

MLADI I AMATERIZAM

„Nisu mladi ljudi mnogo spremni da se bave pozorištem. U današnje vrijeme nisu samo pare u pitanju nego jedna opšta nezainteresovanost. To dolazi iz porodice, iz škole, nekvalitetnih nastavnih programa. Ali, mi se ozbiljno bavimo pozorištem, bez obzira što smo mi neprofesionalci i bavićemo se uvijek ozbiljno pozorištem. To ne podrazumijeva plaćanje, ali podrazumijeva jedan studiozan rad. Za to trebaju velika odricanja, prije svega slobodnog vremena, koje mladi žele da provode negdje dalje. Ovi koji su okupljeni oko pozorišta su i zaluđenici i talentovani ljudi. Neki širi front ne, mislim da ni u jednoj sredini to ne postoji!“

SLOBODAN NOGAVICA, Žan

Glavni glumac u ovoj predstavi je odrastao u pozorištu. Od 2000. godine je igrao u dječijim predstavama, potom u omladinskom ansamblu, pa 2006. u odraslom, gdje je i danas.

„Na pokrajinskom festivalu smo Miljana Ninić i ja dobili nagradu za najbolja glumačka ostvarenja, a koleginica koja igra Kristinu je na republičkom festivalu dobila nagradu za najbolju epizodnu žensku ulogu, tako da smo negdje svi ravnomjerno nagrađeni.

Te nagrade su nam finiš, neki lijep pokazatelj da je to što radimo dobro.

Dosta smo se bavili analizom likova u ovoj predstavi jer su dosta kompleksni. Oba lika, pričam o Juliji i Žanu, vuku neke traume iz djetinjstva, iz te faze odrastanja i to se ispoljava u ovom djelu koje je August  Strindberg napisao, nije to bez razloga veliki svjetski klasik. To je tema koja govori o međuljudskim odnosima koja je uvijek aktuelna. Jedino je Kristina tu negdje racionalna, mi smo kompleksni likovi. Veliki je izazov bio raditi ovu predstavu.“

Publika će uživati jer pozorište stanuje kod njih!