Prvi put u Trebinju i na Festivalu festivala mladi ansambl Teatar „KUNSTWERSTATT“ iz Sjeverne Makedonije, iz Skoplja.

Simpatični trojac „upoznali“ smo u studiju Radio Trebinja. Uglavnom smo se razumjeli, a za poneku riječ tražili „pomoć prijatelja“, prevodioca.

Tamo gdje je zafalilo riječi, nadomjestili smo ih osmijehom - jedan lijep, ugodan razgovor, pred večerašnju predstavu „Nemam kade da se vratam“, koju je, po  tekstu Miloša Andonovskog, režirao DENI STOJANOV.

Lutati znači tražiti, pobjeći, ali i pronaći. Stojanov kaže da u ovoj predstavi nalaze stav prema onome od čega bježe. Radnja se odvija u jednom izbjegličkom kampu u Makedoniji.

„Žanrovski je ovu predstavu teško smjestiti. Rekao bih da je drama, ali to su različite priče o migrantima iz Sirije. Donosimo sedam drugačijih priča i ljudskih sudbina. Ovo je aktuelni trenutak! S jedne strane nam je bilo blisko da u predstavi  govorimo o migrantskoj krizi, a sa druge - to je krajnje osjetljiva tema. Insistirao sam da se pokaže emocija, da se uoči da su ti ljudi kao i svi mi, posebno što je bilo dosta priča da su oni neki teroristi. Htio sam da pokažem da su to ljudi koji su se našli u nevolji, nemaju dom i koji moraju da bježe u neke druge zemlje da žive. Oni nemaju gdje da se vrate“, navodi režiser.

Ovaj komad su do sada igrali sedam puta, i svaki put, izazvali jake emocije kod publike.

„Svako igranje je bilo sve emotivnije, dobili smo, zaista, mnogo lijepih komentara“, kaže Deni Stojanov.

 IVONA KUZMANOVSKA, Nadžma

„Bilo je vrlo teško da se uživim u taj život ljudi koji su ostali bez ičega i napustili svoje domove. Ova uloga je jako teška - igram jednu stariju ženu koja traži novi, ljepši put, novu budućnost i koja mora da stvori novi život. Nadžma je jedna, naizgled, jaka žena koja sa mužem bježi iz Sirije u potrazi za boljim životom. Kako predstava odmiče, vidi se da ona i nije tako jaka kako se predstavlja, a mora da bude snažna, kako zbog sebe tako i zbog muža, koji želi da ostane u Siriji, a ne može“.

 SVE JE LAKŠE UZ DOBRO DRUŠTVO

„Kao grupa radimo punih pet godina, ljudi se stalno mijenjaju u ovom ansamblu, u ovoj predstavi imamo troje novih glumaca, koji su po prvi put sa nama. Međusobno se pomažemo, to nam je bilo zaista neophodno u ovoj predstavi zbog težine teme. Ja sam se malo bolje snašla jer imam iskustva u radu sa migrantima, bila sam dio projekta koji se bavio izbjeglicama iz Sirije.

Sama tema je bila teška, bilo je teško ući u likove, njihove sudbine, ali ta spontanost i druženja dali su nam snage da uradimo posao kako treba. Svako igranje je sve bolje i bolje, snažnije i snažnije“.

 HRISTINA MIRČEVSKA, Sedef

„Sedef je učiteljica, radi sa djecom koja ne mogu da pričaju, nijemi su. Čini sve što može da pomogne toj djeci, da im prenosi znanje. Ali, u jednoj sceni shvata da mora da ide. Njen drug, Ahmad, joj kaže da je rat i da ne smije da ostane, pa se sa dvoje djece upućuje u daleki svijet“.

TREBINJE - LIJEP GRAD I DOBRI LJUDI

„Mi smo srećni što smo u Trebinju. Uspjeli smo da se organizujemo, na svaki način, da dođemo u Trebinje. Juče smo bili na otvaranju, svidjela nam se predstava, lijep je grad, dobri ljudi. Hoćemo da ostanemo što duže!

Očekujemo da predstavu dobro izvedemo, da publika uživa, ostatak je na žiriju. Mi ćemo se potruditi da predstavu odigramo najbolje“.

Predstava, koja ima neizvjestan kraj, traje oko sat vremena. Svaki minut biće ispunjen jakim emocijama, pripremite maramice, jer mladi glumci kažu da su rijetki oni koji odgledaju predstavu a ne puste suzu!

Skoplje, srećno večeras!