Najteže se upoznati sa onima koje, u stvari, znaš. Jedan po jedan, u Radio Trebinje, pristizali su članovi ansambla domaćina, Gradskog pozorišta Trebinje, Zoran, Željko i na kraju Darko, pravo iz Ibijevog ćošeta. Posljednji takmičarski festivalski dan rezervisan je za predstavu trebinjskog ansambla „Jedan sluga a dva gospodara, koju je prema tekstu Karla Goldonija, adaptirao i režirao Željko Milošević.

Riječ je o komediji del arte, te jednom novom modernom igranju! Iza njih je tri mjeseca turbulentnog rada praćenog brojnim izmjenama i premještanjima! Već se isplatilo, na „Fedri“ u Bugojnu proglašeni su za najbolju predstavu po ocjeni žirija publike, dobili su nagradu za najbolju originalnu muziku i nagradu za najbolju mušku ulogu.

ŽELJKO MILOŠEVIĆ, adaptacija i režija

„Ovu predstavu igrali smo nedavno u Bugojnu i to u novom sastavu. Počeli smo je raditi sa sedam ljudi, a završili je sa pet, ali mislim da ovaj komad, u suštini nije ništa izgubio. Po svemu onome što smo čuli na „Fedri“ o našem ostvarenju, možemo reći da smo uradili dosta dobar posao. S obzirom da je kraj festivala, vidjeli smo sva ostvarenja, pa možemo reći da je naša predstava apsolutno konkurentna. Ono što je meni drago jeste da smo ovaj komad radili na nekim novim postulatima, na nečemu što se dešava u velikim sredinama i što nam dolazi sa Zapada, to je neko novo pozorište, što se dešava paralelno sa postdramskim teatrom.

To je teatar haosa, koji odslikava današnje društvo i sve ono u čemu se mi danas nalazimo. Mi smo pokušali da napravimo predstavu u kojoj pričamo o pozorištu ismijavajući ga, uz to govoreći koliko ga volimo“.

PRIREDBA U TEATRU

„Mi ovu predstavu nazivamo priredbom. Možda to malo destruktivno zvuči za pozorište ali mi namjerno upotrebljavamo taj izraz jer mi smo spojili pank koncert i pozorišnu predstavu. Pankeri su uradili pozorišnu predstavu, igraju je za svoje goste, a imamo i obraćanja publici i sve te elemente koje sada nećemo da otkrivamo. Jednostavno treba da se vidi šta se u predstavi dešava! Drago mi je da je naša priča u predstavi prepoznata. Ako je prepoznata u Bugojnu, ne vidim zašto ne bi bila i u Trebinju. Dakle, najvažnije je da taj haos koji smo mi pravili nije haos nerazumijevanja nego je to haos u kome samo treba malo više koncentracije i pažnje da se isprate sve te priče. Pa neka Trebinje bude među prvim manjim sredinama u kojima se dešava jedan ovakav savremeni teatar“.

DARKO KURTOVIĆ, sluga Adam

Na festivalu u „Fedri“ Darko je dobio nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu. Rad na ovoj predstavi je bio turbulentan.

„Bilo je tu nekih glumaca koji su bili sa nama, iz nekih razloga morali su da napuste projekat, pa su nas ostavili u problemu. Morali smo to da riješimo, a rješavali smo sve u hodu. Bili smo zauzeti i igranjem na festivalima i učešćem na radionicama, ali smo se potrudili da predstavu, koliko smo mogli, uradimo kako treba. Koliko smo u tome uspjeli, vidjeće publika večeras na festivalu. Nadam se da jesmo!

Igrali smo u ovoj postavi dva,tri puta, tako da se nadam da ćemo i večeras dati sve od sebe, jer je na nama velika odgovornost.

U predstavi smo, od onog prvog igranja koje je bilo interno, promijenili dosta toga. Prvo - što sa nama nije ista ekipa, promijenili su se ljudi, automatski je druga energija, drugi su odnosi. Mislim da smo predstavu ubrzali, izbacili smo neke dijelove koje smo, možda, neopravdano duže igrali nego što je trebalo. Radili smo na povezivanju tih scena, ubrzavanju tempa, jer je ovo komad koji se igra kao del arte komedija, ali nije to nego je pank komedija, na neki naš način. Trebalo je dosta energije koja nam je potrebna i za igranje, posebno što imamo i songove koje pjevamo. Ti songovi su autorski, Božidar Bobo Vučur ih je radio, za šta je i dobio nagradu na „Fedri“. Ja ću se pohvaliti da sam ih otpjevao, sve, i da svi pjevamo na predstavi, koliko se može. A, mi smo bend „Deficit mozga“ koji za publiku igra i predstave jer ne može da se samo svira i da se živi od panka, mora malo i da krenemo sa pozorištem.

Od igranja do igranja,a imali smo ih samo nekoliko, mislim da predstava raste i da smo imali još bar dva,tri - smatram da bi bili mnogo efektniji. Ali mi ćemo taj nedostatak igranja večeras nadoknaditi svojom energijom i htijenjem da se pokažemo publici i gledaocima ne podilazeći im“.

NEPRESUŠNA LJUBAV I STRAST ZA POZORIŠTE

„Živim za pozorište, ima ta neka strast. To su prepoznali i na „Fedri“, tu moju posvećenost pozorištu. Nešto što moram pomenuti jeste da smo dobili nagradu publike u Bugojnu. Kuriozitet je da smo od sedam predstava mi imali najviše publike. Mi smo se prijatno iznenadili, bilo je kao na domaćem terenu, za našu predsatvu prodato je najviše ulaznica, jer se kod njih ulaz naplaćuje. Bio je sjajan prijem i od publike i žirija publike“.

ZORAN JAKŠIĆ, Evica

„Kako muškarac igra ženu, to je pitanje koje su mi, do sada, nekoliko puta postavljali. Ja sam već dugo u pozorišnom amaterizmu, imao sam jednu veliku pauzu, i poslije nje prva uloga - žena. Malo problematično, na samom početku, ali uz pomoć kolega i reditelja krenuli smo lagano, opušteno, da se igramo. Poslije nekoliko proba radili smo naporno. Srećom imam dosta žena u porodici, poznajem ih, a gledao sam i kako se ponašaju žene i na ulici, pa sam pokušavao da uđem u suštinu ženskih osjećanja - šta Evica osjeća, ko je ona, zašto je ona tu?!!

Najkraće rečeno, zanimljivo!

I kolega Mitar, koji je upisao Akademiju dramskih umjetnosti, u predstavi igra ženu. Od strane stručnjaka u Bugojnu smo ocijenjeni jako dobro. Ono što je bitno jeste da smo opušteni i da je predstava smiješna. Pokušavamo da budemo smiješni i da kroz taj humor nešto i poručimo - naš stav koji je protiv onoga o čemu mi pričamo.

To sve je Željko ukomponovao u slikovni i muzičko-scenski jezik, tako da će, pretpostavljam, našoj publici biti potpuno jasno šta smo htjeli da kažemo.

Evica je djevojka koju, nažalost, možemo da vidimo, poslije ponoći, na ulicama našeg grada ili bilo kog drugog grada u današnje vrijeme. Ona se kroz tu svoju želju da bude priznata, i da uđe u taj krug ljudi kome uopšte ne pripada, ni po intelektu ni po izgledu, ne snalazi. Ona je jedna kaćiperka koja pokušava da se dodvori i uđe u neku lošu priču, odaje se svim porocima koje današnjica nosi“.

Pa, uživajte posljednje festivalske večeri u glumačkim ostvarenjima i pank muzici! Da nas, prvenstveno, zabavi Deficit mozga!