Čekali smo ih, i dočekali! Poslije ljetnog pljuska, a nakon višečasovnog čekanja na granici, u naš grad su stigli i dragi gosti iz Hrvatske, iz mjesta Sveti Filip i Jakov, koji će večeras po prvi put nastupiti na sceni Kulturnog centra u Trebinju.

Članovi Amaterske kazališne udruge „Kuntrata“, odigraće predstavu „Kod Lepanta, sunce moje“, koju je, po tekstu Ljuba Stipišića Delmate, adaptirao i režirao Mirko Đinđić.

U obostranoj žurbi, ja da čim prije predam tekst za Festivalske novosti, a oni da krenu sa postavljanjem scenografije, ugodno smo „cvrkutali“ o predstavi koja je proglašena najboljom na festivalu u Vodicama.

MIRKO ĐINĐIĆ, režiser

„Pokojni Ljubo Stipišić Delmata, poznatiji kao Džibonijev otac, je napisao tu poemu u spomen bitke kod Lepanta i ja sam uspio taj tekst nekako dramatizovati, odnosno adaptirati i režirati - i mislim da smo to poprilično dobro napravili, što svjedoči tome da smo došli kao prvaci Hrvatske ovdje kod vas na međunarodni festival.

 Dakle, to je jedna njegova arhaična poema, koja propituje život žena post nekakvih  događanja, bilo da su to ratovi ili kakva stradanja, potresi, poplave. Zapravo, u ovom slučaju, život žena koje su ostale same sa djecom i koje moraju brinuti o svemu i svačemu. Koje je to njihovo proživljavanje!?

Ovo je jedna elegijska priča koja je dosta potresna, ali je podatna za rad s amaterima jer nema klasični dramski predložak na kome bi se trebalo dugo, dugo raditi. Ona traje oko 40 minuta i mislim da je upravo prigodna za rad s amaterima“.

ŽENE U POETSKOM TEATRU

„U predstavi glume mlade djevojke i najmađa djevojčica, to je slučajno moja unuka Korina Đinđić, tako da imamo tih mladih ljudi koji su dosta dobro prihvatili ovaj tip teatra - poetski teatar koji mi već dugo godina njegujemo i na njemu smo se već 15-tak godina zadržali. Uzimamo predloške, bilo da se radi o pjesmi ili jednom sitnom djelu, koje nadograđujemo i na njemu radimo predstavu.

Mi smo 'bacili sidro' na taj tip teatra i to je nešto što nas duboko dodiruje, to je neka tangenta koja nas u daljini dotiče i koju mi proživljavamo kroz život na otoku, život uz priobalje, ta ribarska mala mjesta, koja su kroz razna vremenska razdoblja stradala. Kroz tu poetiku pokušavamo pokazati sva ta psihološka događanja i problematizujemo tip žena u tom prostoru“.

KATARINA ŠANGO, jedna od pet mladih glumica

„Ja igram jednu ženu koja pati za izgubljenim mužem, koji je otišao u rat, borbu protiv Turaka. Nakon svega što je čula, ona je tužna, uznemirena, depresivna. Tužne, tužne emocije su u tom liku.

Iako smo mlade, uspjele smo se snaći u ovim ulogama. Jednostavno kada imate već nešto u sebi i kada možete da se poistovijetite sa nečim unutar sebe, kada ulazimo u dubinu lika, povežete neke faze iz života, počnete da saosjećate sa tim ženama, i na kraju sve te emocije izrazite prema van.

Jako je bitan tim, ljudi sa kojima radite. Ostatak cura je odličan, mlade, talentovane cure pa nam je bilo lakše i užitak raditi“.

Sigurno ćemo uživati u pitkom, umilnom dalmatinskom naglasku, koji ćemo čuti večeras od članica „Kuntrate“ u predstavi „Kod Lepanta, sunce moje“ i njihovim glumačkim bravurama.

Cure, uspješno, na daskama koje život znače!