Svi znaju da večeras u pozorišnoj sali, na Festivalu festivala, nastupa Pozorište „Stevan Sremac“ iz Crvenke! A, kako! Naravno, tu su naše najave, na sajtu Radio Trebinja i redovnoj Hronici festivala, ali oni su sinoć imali i jednu specijalnu najavu - u trebinjskom popularnom „Andergraundu“! Naime, sinoć je u ovom klubu bila svirka, među gostima su bili i članovi ansambla iz Crvenke. Pričali su sa pjevačem, rekli da su glumci i da su došli na festival pa ih je on odmah gromoglasno najavio.

„Dragi gosti, u 20 i 30, u Kulturnom centru dođite na predstavu „Slučajna smrt jednog anarhiste“ u izvođenju Pozorišta „Stevan Sremac“ iz Crvenke! Svi ste dobrodošli! Trebinje je grad pozorišta i grad kulture“!

Svi su oduševljeno prihvatili poziv i specijalno pozdravili drage prijatelje iz Srbije.

Crvenka nas uvijek obraduje novim ostvarenjem! Ove godine dolaze sa komadom „Slučajna smrt jednog anarhiste“, koji je prema tekstu Darija Foa, režirao mladi Igor Pavlović.

Sam plakat obećava, a dosadašnja ostvarenja koja su u Trebinju izvodili članovi ansambla iz Crvenke, garant su da ćemo uživati u glumačkim bravurama šestočlane ekipe, koja će večeras odigrati ovu jednoipočasovnu tragikomediju.

ZORAN RADULOVIĆ, upravnik policije

„Za mene je velika čast i velika sreća doći u Trebinje, među prijatelje, a posebno ako je Festival festivala u pitanju, onda je zadovoljstvo još mnogo veće.

Igor Pavlović se, kao režiser, po prvi put pojavljuje na Festivalu festivala u Trebinju. Zapravo, on je više režirao u profesionalnim pozorištima. Ovo mu je prvi susret sa crvenačkim pozorištem. Mi smo Igora zapazili gledajući nekoliko njegovih predstava i učinilo nam se da bi ta saradnja mogla biti dobra i plodna tako da smo se odlučili da radimo zajedno. Na osnovu predstava koje smo mi ranije radili, Igor je smatrao da bi bilo dobro i da je pravo vrijeme da se radi „Slučajna smrt jednog anarhiste“, pisca, nobelovca Darija Foa. Vidio je da ima dobru podjelu i da može da iščita ovaj komad kako je dugo vremena želio. Sam je rekao da mu se posrećilo što je upoznao naše pozorište i što smo uradili ovaj komad“.

ZAŠTO BI PUBLIKA TREBALO DA POGLEDA OVU PREDSTAVU?

„Ovo je komad koji se tiče svih nas, komad naših života, koji se tiče većine stanovnika Evrope, posebno zemalja koje su u tranziciji. Ovo je priča koliko čovjek može da bude, na neki način, da ne upotrijebim grubu riječ, iskorišćen od strane društva. Sad nam trebate, a sad ne trebate! Otprilike da ne otkrijemo sve. To je priča o običnom čovjeku i odnosu društva, države, prema njemu.

Igor Pavlović je režirao ovaj komad tako da ne kritikuje konkretno neki režim, ali je komad sam po sebi takav. Kritikuje to - kako običan čovjek postane nebitan, nevažan, kako nekada ne postoji“.

DOĆI NA TREBINJSKI FESTIVAL JE VELIKI USPJEH

„Očekujemo dobar prijem publike u Trebinju. Naše pozorište je po prvi put u Trebinje došlo 1977. godine i onda smo od 2013. pa do sada bili evo sedam puta, što je za amatersko pozorište iz jednog malog, slatkog grada, dobar statistički skor.

Ima na festivalu sjajnih ansambala, recimo crnogorski predstavnici, pa grad domaćin, uvijek aktuelan, sa dobrom glumačkom ekipom, koja dugo godina radi, ansambl iz Kule, „Total“ iz Visokog. To su sve pozorišta koja traju i u ovim vremenima kada je sve manje finansija za kulturu, mislim da je veliki podvig opstati, a ne napraviti dobru, da kažem, možda i poluprofesionalnu produkciju, i pojaviti se na ovom festivalu.

Doći na trebinjski festival je veliki, veliki uspjeh“!

POSEBNE POHVALE ZA PLAKAT

„Plakat je radio Luka Batinić, koji završava grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu. Cvijeta (Jovanović Mučalica) i ja smo odlučili da mu damo šansu da ove godine on uradi plakat. I to je za njega bila velika čast. Mislim da je dao odlično rješenje“!

O ULOZI

„Svi nosimo ovu predstavu. To je jedna divna šestorka. Jako volim svoje kolege koji će večeras biti sa mnom na sceni. Mi smo timski igrači i to je najbitnije. Bila mi je čast kada mi je Igor Pavlović povjerio ulogu upravnika policije. Vjerujem u to da je on osjetio da ja to mogu da uradim i iznesem. Ono što je on primijetio kod mene, a to mi je rekao i prvi reditelj 1996. godine, da je meni pozorište strast koja ne popušta. Valjda vjeruje u mene, pa vjerujem i ja“!  

CVIJETA JOVANOVIĆ MUČALICA, Ludak

„Imali smo podjelu da nam Ludaka igra muškarac, to nije bilo sporno, ali u tekstu je potpuno svejedno da li je glumac muško ili žensko. Mi smo mnogo, kao i obično, istraživali o piscu, nastavku teksta, a jedan od razloga zašto je Igor insistirao da žensko igra ludaka, je poštovanje prema supruzi Darija Foa, koja je bila glumica i sa njim nastupala.

Meni je bilo veoma teško i izazovno! Zaista sam se namučila, ali slatko namučila. Igor je, inače, reditelj koji je veoma zahtjevan, mnogo daje ali mnogo i traži. Dugo mi je trebalo da „ukačim“ to što treba. Čak sam u jednom momentu pomislila - ne ja ovo neću moći, ja vas kočim. Međutim, kao i uvijek kada radiš predstavu, desi se taj dan kada se kockice poslože. Osim mnogo teksta koji je trebalo savladati, što mi je bilo jako teško, tu je i fizička radnja. Igor je dosta radio na scenskom pokretu, pa je trebalo voditi računa o dikciji, artikulaciji, baš jedan složen posao. Probe su nam trajale pet,šest sati svaki dan, s tim da sam ja dobijala i domaće zadatke. Tako da sam ja 24 sata bila LUDAK“!

ILI SI EKIPA ILI NISI!

„Mi smo već u dogovorima za iduću sezonu. Znamo ko će radiiti, ne znamo šta ćemo raditi. Sve zavisi od glumačkih postavki. Ne volimo da nam reditelj nameće tekst. On dođe, upozna nas i vidi čime raspolaže te sezone. Donese tri predloška i onda zajedno odlučimo šta ćemo.

Mi smo ekipa koja radi sve. Ja sam u pozorištu od svoje osme godine. Čak sam i trudnoće iznosila u pozorištu. Znamo sve, da namjestimo muziku, scenografiju, postavimo svjetlo. Ta kolektivna igra i kolektivni duh, ne samo na sceni nego i van scene, je jako bitan. Mi smo kao jedna porodica. Uvijek je živo, i kada se posvađamo, sve pršti, ali prođe. Mi smo u svakom pogledu puni života“.

NEKA SE DESI POZORIŠTE

„Ne želim da imam pritisak da ispunimo očekivanja. Trudim se da odigram kako trebam i mislim isključivo o tome. Mislim da imamo dobru predstavu. Divno je što smo pobjednici republičkog festivala, ali to ne mora ništa da znači. Zapravo, pozorište je trenutak nečega živog. Sve zavisi od našeg večerašnjeg igranja. Samo da se večeras desi pozorište“!

Šta na kraju da napišem, osim - požurite večeras u pozorište da zauzmete svoje mjesto, jer će sala, sigurna sam, biti dupke puna!

Uživajte!