Igraju:

Helena Mikas, Lucija Jupek, Jelena-Helena Knežević, Katarina Šango, Korina Đinđić

 

Izrada scenskih rekvizita: Marijan Popović, izrada kostima: Rada Santini, oblikovanje svjetla i izbor muzike: Mirko Đinđić, frizure i šminka: Joska Majica.

/trajanje predstave: 40 min/

O PREDSTAVI

Radi se o vizualizaciji predloška za pozorišnu igru ili uprizorenju arhaične poeme Ljube Stipišića Delmate (1938-2011.), kompozitora, pjesnika, melografa, dirigenta, slikara i sakupljača narodnog blaga širokog spektra, koji je jednu od najemotivnijih svojih pjesama posvetio bici kod Lepanta 1571. godine.

Predstava pokušava prepoznati duhovne sastavnice podneblja, uzdaha, čežnje i elegije u pogledu žene koja ispraća, očekuje, strepi, pamti i moli.

Oživljeni i teatralizovali fragmenti nedopričane storije povratka. U suzi. Ili trag tuge, usud očaja i krik ostanka. Pokušaj poetizacije nekih prepoznatljivih svakodnevnosti, mediteranskih posebnosti.

Ali, isto tako, i molitvi, sprovoda i ophodnji žena u crnom opustjelim kršom jadranskih ostrva, obalnom mjestu i susretištu galebova, zova brodovlja i slanosti suza Njih koje žele, slute i čekaju.

O POZORIŠTU

„KUNTRATA“ je osnovana 1981. godine u Sv. Filipu i Jakovu, kao pokušaj grupe pozorišnih entuzijasta da teatralizuju ambijent, povijesni trag, posebnosti i svakodnevlje prostora prepoznatog u srcu mjesta.

„Kuntrata“ tako baštini naziv i povijesne prizive najfrekventnije ulice Sv. Filipa i Jakova u kojoj se oduvijek glumilo, pjevalo, veselilo, tugovalo, susretalo ili „kuntretavalo“. Nastojeći da bude pozorište prepoznatljive poetike, koje uvijek iznenađuje i ostaje autentičnim umjetničkim uzdahom prostora koje inspiriše.

Reklo bi se da je proizašlo iz onog duhovnog pa i tradicijskog traga u kojem se „kuntratavanje“ može, u virtualnom nekom slijedu asocijacija, prepoznati kao snovito i moru okrenuto susretanje, u kojem je sve rečeno, davno izgovoreno, prepoznato i oživljeno.

Ostale su samo slike i memorabilije, rastvoreni spomenari, albumi i pritajena sjećanja. Onaj modus vivendi koji traje i koji se podrazumijeva.

„Kuntrata“ je svojim kazališnim svjedočenjem htjela upravo ponovno otvoriti „škrinje uspomena“, ormare pune starih matrikula, dopisnica, pisama, fotografija, molitvenika skupljenih molitvi i zakletvi i, pozorišnim savremenim jezikom, progovoriti o kapljama duše koje određuju žene ostrva, udovice pomoraca, nerealizovane ljubavnice, ostarjele usidjelice.

Nostalgičan i elegičan slijed prizora koji, objedinjeni temom i definisani naslovom, jasno određuju stanje, prepoznaju eros, usložavaju poruke tišine, utihe, plime, zvona, šum valova i vječno svjedočenje lune. I onda kada utihnu lumini i pogase se svijeće.

U svom 38-godišnjem radu „Kuntrata“ bilježi brojne nastupe u Hrvatskoj i inostranstvu, te zaslužuje posebne nagrade i priznanja.

O REDITELJU

Dr. sc. MIRKO ĐINĐIĆ (Sv. Filip i Jakov, 1950.), utemeljitelj i umjetnički voditelj Amaterske kazališne udruge „Kuntrata“, koja je uz dugogodišnji rad stekla prisutnost u samom vrhu hrvatskog dramskog amaterizma.

Završio Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje je i magistrirao. Doktorirao na Sveučilištu u Zadru. Pored raznih dužnosti i zanimanja, prva ljubav su mu ipak ostale daske koje život znače.

Glumac, scenograf, kostimograf, reditelj… njegujući i dalje baštinsku potku svojih predstava, svraćajući pažnju na njeno bogatstvo, raznolikost i vrijednost.