Uloge:
Gospođica Julija
MILJANA SAPUN
Žan
SLOBODAN NOGAVICA
Kristina
MILICA BUKVIĆ
Scenografija: PERICA SAMAC, SNEŽANA DAVIDOVIĆ, dizajn svjetla, svjetlo majstor: PERICA SAMAC, kostim: ZORA JOVOVIĆ, gardarober: JOVANA HORVAT, rekviziter: MARIJA SAMAC, dizajn zvuka: SVETLANA MILETIĆ, šminka: SNEŽANA DAVIDOVIĆ, frizura: KSENIJA VUKOREP, tehnika: STEVAN HORN, izršni producent: KAMENKO BERTIĆ, dizajn plakata i afiše: DRAGANA BERTIĆ
/trajanje: 75 minuta/
O PREDSTAVI
Ovaj zid je kao koprena koja sasvim odvaja prostor svakodnevne rutine i života od tragičnih događaja jedne ivandanjske noći. Na ovom zidu, od tankog providnog platna, vide se samo senke kuhinjskog pribora i, u dubini, povremeno naziru neki od junaka.
Njegovim postojanjem htelo se ukazati na odvojenost i nepomirljivost dva sveta, sveta bogataša i njihovih slugu, kao i na tragične nesporazume sa još tragičnijijm krajem kada ti svetovi počnu da se prožimaju.
Jer, i u onim retkim slučajevima kada se poveruje da ljubav i skoro iste tragične životne priče gospođice Julije i sluge Žana mogu da budu osnova za prevazilaženje svih nesporazuma i sudbinski određenih pozicija, ipak se sve završava tragično jer, na simboličko/značenjskom nivou, ta tanka koprena zauvek razdvaja njihove živote.
Njegova prava, nevidljiva funkcija dobija baš na značaju i značenju u podcrtavanju nemogućnosti spajanja ili prožimanja ova dva sveta. Čak i onda kada, od bezazlenog plesa polako počnu da krenu u neku formu zbližavanja oni ostaju osuđeni na tragičan kraj, jer ti svetovi su prosto nespojivi uprkos tome da se uloge dželata i žrtve nekoliko puta menjaju.
U svedenu scenografiju sa samo još jednim izduženim stolom lepo se uklopio i svedeni glumački izraz. Poduprta minimalističkim mizanscenskim rešenjima, gluma, bez velikog gesta i psihologije dodatno potvđuje jedinstvo svih elemenata predstave. Gospođica Julija treba da bude viđena i izvan amaterskog konteksta.
Simon Grbovac, Novi Sad
O POZORIŠTU, sasvim kratko...
Šestog juna 1945. godine osnovano je pozorište u Kuli, bilo ga je i ranije, još 1928. igrane su predstave...
Nosila je ova kuća razna imena, ideološka, frazeološka...ali publika nas zove jednostavno: POZORIŠTE...
Nagrađivani svim postojećim i izmišljenim nagradama, odlikovani i...nije pristojno hvaliti se toliko...
Više od pol veka dobri smo domaćini neprofesionalnim predstavama cele Srbije...
U vremenu opšte estradizacije, sveopšte degradacije vrednosti, postojimo još uvek i samo retki znaju kolika je to sreća...
Mnogo bogatije i veće sredine od naše ne mogu se pohvaliti ničim sličnim...
POZORIŠTE STANUJE KOD NAS...
O REDITELJU
FUAD TABUČIĆ, glumac i reditelj. Rođen 1976. u Tuzli, odrastao u Trsteniku. Apsolvirao mašinstvo i diplomirao glumu.
Slobodni je umjetnik, režira u amaterskim i profesionalnim pozorištima. Igra za djecu i odrasle u svojoj produkciji, ali i po pozorištima u Beogradu, Vršcu, Kruševcu... Igrao na filmu i televiziji.
O PISCU
AUGUST STRINDBERG (Stokholm, 1849-1912.) bio je švedski pisac, dramaturg i slikar.
Strindberg se smatra jednim od najznačajnih švedskih pisaca i začetnikom modernog teatra. Rođen je kao četvrto od jedanaestero djece siromašnog trgovca Karla Oskara Strindberga i njegove služavke Eleonore Norling.
U svojim autobiografskim djelima, posebno romanu „Služavkin sin“, svoje detinjstvo je prikazivao težim nego što je zaista bilo. Radio je kao kućni učitelj, činovnik u telegrafskom uredu, glumac, bibliotekar, novinar, a okušao se i u studiju medicine.
Tri puta se ženio. Njegov odnos prema ženama bio je prilično problematičan - od mišljenja da žene i muškarci imaju ista prava u „Brakovima I“, do mizoginijskih stajališta u „Brakovima II“ i drugim djelima.
Pisao je romane, novele, pripovijetke, pjesme, kritike, pisma, ali je najveću vrijednost dostigao u dramama, posebno naturalističkim, na primjer „Gospođicom Julijom“, kojoj prethodi Predgovor, značajan manifest naturalizma; dok se drame „Igra snova“ i „Sablasna sonata“ smatraju pretečom ekspresionizma. Njegov naturalizam razlikuje se od naturalizma Emila Zole.
