Sezona: 2018/2019. (174. premijera od osnivanja)

Uloge:

Ludak / Cvijeta JOVANOVIĆ MUČALICA

Upravnik policije / Zoran RADULOVIĆ

Komesar Kalabrezi / Milorad BJELAN

Komesar Bertoco / Milan IVANIĆ

Agent / Biljana BJELAN

Novinarka Marija Feleti / Gordana MEŠTER

Prevod: Ivo JURIŠA, scenografija, izbor kostima, muzike, dizajn svjetla: Igor PAVLOVIĆ,  majstor zvuka: Zoran DRAGIĆEVIĆ, majstor svjetla: Kristina RADULOVIĆ, Dušan NIKOLIĆ, dekorater: Jožef KEREKEŠ, tehnika: Sreten IVANIĆ, Luka KEREKEŠ, Dragoslav MIŠKOVIĆ, Strahinja NIKIĆ, inspicijent: Bojana KOVAČ, šminka: Andrijana MIFKA, izrada scenografije: Atila RAPOTI, krojački radovi Rozika SABO, plakat i afiša Luka BATINIĆ, foto: Zoran RUŽIČIĆ, organizacija: Dragiša DURIČIĆ, produkcija: Milan VUJAKOVIĆ

/trajanje predstave: 80 minuta/

RIJEČ REDITELJA

Dario Fo je za mene oduvek bio fascinantna i jedinstvena pojava svetskog pozorišta. Glumac, reditelj, pisac, aktivista, levičar, borac za prava radnika… Zajedno sa suprugom Frankom Rame je više od pedeset godina pisao i izvodio britke i satirične komade u kojima su ismevane i kritikovane anomalije italijanskog društva, zbog čega su Franku Rame 1973. godine oteli italijanski žandarmi iz desničarskih krugova, brutalno je pretukli, silovali i zapretili da će je ubiti ako progovori o tome. Dva meseca nakon užasnog događaja vratila se na scenu sa monodramom “Silovanje”. Njihova snaga i istrajnost da ne odustanu od borbe za normalan život je nagrađena 1997. godine, kada je Dario Fo dobio Nobelovu nagradu za književnost.

U spomen na stradanje Franke Rame koja je bila neodvojiv deo Foovog života i rada, želeo sam da Ludaka (glumca) u našoj predstavi igra glumica.

Dario Fo je znao da se protiv sistema koji nije zasnovan na pravdi i istini može boriti umetnošću, satirom i smehom. Ova farsa je napisana prema istinitom događaju iz 1969. godine kada je u eksploziji bombe u Poljoprivrednoj banci u Milanu poginulo 16 građana. Policija je osumnjičenog anarhistu Dovanija Pinelija i nakon trodnevnog ispitivanja izbacila kroz prozor sa četvrtog sprata. Pineli je poginuo na licu mesta. Počinioci su na sve načine pokušali da prikriju ovo ubistvo u čemu su imali nesebičnu podršku onih od gore. Oslobođeni su zbog nedostatka dokaza.

Na kraju se ispostavilo da su za eksploziju u banci i za još 177 bombaških napada odgovorne desničarske grupe koje su za napade okrivile anarhiste kako bi od vlasti i policije zatražile uništenje i zabranu anarhistickih organizacija u Italiji.

…1920. godine u Nju Jorku, anarhista Andrea Salsedo prilikom policijskog ispitivanja bačen je kroz prozor sa četrnaestog sprata…

IZVOD IZ KRITIKE selektora Davida Kecmana

Postavkom dela „Slučajna smrt jednog anarhiste“ Daria Foa  reditelj Igor Pavlović je uspeo da u saradnji sa izvanrednim glumačkim ansamblom Pozorišta „Stevan Sremac“ u Crvenki, ovu nekad „samo“ farsu preobrazi u grotesku i to sa elementima ne samo komedije, nego i drame koja je od samog početka sa otvorenim nagoveštajem uvek moguće tragedije. Tokom scenske rekonstrukcije „nesrećnog slučaja“ sa tzv. anarhistom, naknadnim pravljenjem i realizacijom scenarija kojim će se i scenski, pred javnošću, „razjasniti“ zločin, istovremeno se razobličava i razotkriva i vidno, svima znano, i ono nevidno, tajno funkcioniranje državnog mehanizma.

Darovit i vešt, izrazito mašoviti, inovativni reditelj Igor Pavlović pri postavci se do krajnosti usredsredio na ostvarernje vlastite zamisli da njegova kreacija bude i ostvarena i od strane gledalaca doživljena, odnosno prepoznata kao metafora svevremenskog zla, tiranije ludačke sile nad zdravim razumom, nad slobodom koja je bez ikakve šanse da se „odvoji“, da se oslobodi od dejstva produžene ruke uvek skrivene iza „aparata“, ispiranja mozga svim sredstvima, angažovanjem svih državnih instuticija, policije, sudstva, javnih glasila...

Na sceni je ansambl-predstava, dakle igra sa naglaskom na glumačkom sadejstvu u svakom od mnoštva scenskih prizora. Pohvala celom ansamblu, ali valja priznati svu težinu zadatka koji na sebe primaju i sa velikom umešnošću ga ostvaruju najpre Cvijeta Jovanović Mučalica (u liku Ludaka, ali i drugih takođe uverljivo ostvarenih likova pri svojoj „nužnoj“ metamorfozi pri realizaciji ideje da je ludost majka svih zala, svih gadosti), kao i Zoran Radulović (Upravnik policije). Bez manjkavosti je takođe igra Milorada Bjelana (Komesar Kalabrezi) i  Biljana Bjelan (Agent), a za efektnu bravuru pohavla glumici Gordani Mešter (Novinarka, kao „ukroćena goropad, Marija Feleti). Koliko mu uopšte pruža epizoda, lik Komesara Bertoca, toliko i daje mladi glumac Milan Ivanić.

Reditelj Igor Pavlović, uz izbor kostima, muzike i dizajna svetla istovremeno je i autor i posve originalne scenorafije koja je takva da tokom cele predstave ima „ulogu“ scenskog rekvizita. Kreacija koja sadrži mnoštvo citata (iz nemog filma, najviše), lepe, u pogledu likovnosti, scenske prizore, sadržaju/igri primerenu koreografiju, maske, kostim... Rečju, po svemu neobična, izvanredna predstava, ali valjalo bi porazmisliti o mogućnosti efektnijeg skraćivanja, odnosno izbegavanja slika već viđenih tokom predstave.

O POZORIŠTU

POZORIŠTE „STEVAN SREMAC“ CRVENKA osnovano je 1946. godine i u kontinuitetu radi 73 godine. Od osnivanja pozorište je iznijelo 174. premijere sa ukupno 2.845 repriza.

Danas pozorište ”Stevan Sremac” čini dječiji i prvi izvođački ansambl. O uspjesima i učešćima pozorišta svjedoče priznanja, nagrade i plakete sa gotovo svih prestižnih festivala u Srbiji i regionu.

O REDITELJU

IGOR PAVLOVIĆ rođen je 24.02.1976. godine u Novom Sadu, gdje je na Akademiji umetnosti završio glumu u klasi profesora Mihaila Janketića (2002). Od 2002. zaposlen u Narodnom pozorištu u Subotici, a od 2006. stalni je član ansambla drame Srpskog narodnog pozorišta. Igrao do sada u pedesetak predstava u repertoarima profesionalnih pozorišta Vojvodine. Režira predstave u profesionalnim i amaterskim pozorištima kao i u trupi „Arteria“ čiji je osnivač. Stalni je saradnik Gradskog pozorišta Bečej, gdje u Omladinskom dramskom studiju radi sa mladim glumcima. U posljednjih nekoliko godina predstave Bečejskog gradskog pozorišta u njegovoj režiji osvojile su preko 60 nagrada na festivalima u zemlji i inostranstvu. Trenutno je na master studijama iz multimedijalne režije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.