Razgovori poslije predstave: „DRAGA JELENA SERGEJEVNA“

Božidar Zečević, voditelj razgovora

Jedan izvanredan, slojevit tekst, koji je poslužio kao predtekst za avanturu amatera iz Mojkovca. Prvi nedostatak je pomankanje dobre dikcije i artikulacije govora, nisam uspio da dođem do svake riječi koja me interesovala, što je stvar artikulacije scenskog govora, koja nije bila na visini teksta. Druga stvar koja mi je smetala je slaba osvjetljenost teksta, iz prvog reda se ne vidi šta se događa u pozorištu. Rok muzika u ovoj drami ima svoje mjesto, jer je on poremetio svijest sovjetskog čovjeka.

Dragan Koprivica, reditelj

Mladi ljudi iz Mojkovca su odbranili status dramskog amaterizma Crne Gore. Čestitam što su veliki tekst, kao pravi profesionalci, savladali do posljednje riječi, a sat i 25 minuta žestokih replika na sceni je ogroman napor. Postavlja se pitanje zašto su tek nakon 25 minuta duže ekspozicije imali zaplet. Možda je to danak neiskustvu, prvi dio ekspozicije je mogao biti štrihovan, kako bi se dobilo na dinamici. Zasmetala mi je i američka muzika na tekst koji je mogla pratiti ruska muzika. Jedan koherentan ansambl, žestoke detalje predstave su nadahnuto uradili, bilo je katarzičnog momenta koji je bio vrhunac cijele predstave, što pokazuje da stasava generacija dobrih mladih ljudi u crnogorskom dramskom amaterizmu.

Luka Kecman, teatrolog

Scena je podijeljena na tri prostora, za jedan znamo a ostala dva ne znamo. Svjetlo je kasnilo, puno je mraka bilo u jednom dijelu i taj mrak je doprinio da nešto ostane nerazjašnjeno. Publika nije vidjela u pojedinim momentima o čemu se radi i zbog toga je držana u pogrešnoj zabludi. To su stvari koje ne smiju da ostanu nejasne, publika mora da zna eksplicitno o čemu se radi. Nije jasno ni kakva je Jelena Sergejevna po karakteru. Postupkom osvjetljavanja i zatamljenja su pokušali da pomognu ansamblu, jer da je bilo potpuno osvjetljenje - svi glumci bi morali da igraju sve vrijeme. To nije loše, ali su se često javljali iz mraka, pa nije bilo jasno da li je tu jedinstven prostor ili ne, da li kasni ili ne kasni svjetlo. Vidjeli smo u pojedinim momentima izvanredne odnose, ali i momemente kad je, prosto, glumac ostao bez rješenja. Reditelj mora riješiti mizanscen, jer je tada razriješena predstava, a svaka kretnja od jedne do druge tačke mora biti potpuno opravdana. Očigledno je da su amateri iz Mojkovca radili na ozbiljnom tekstu, a nijedna predstava nije nikada završena, što se tiče režije i igre, pa imaju prostora da koriguju neke stvari.

Igor Svrdlin, glumac amater

Kriktička rasprava na okruglim stolovima nakon predstava je dobra, ali nije dobro što je počela tek noćas. Nijedna predstava ove godine nije izvanredna, kako su neke ocijenjene predhodnih noći. Ako je sve sjajno, izvanredno i „profi“, i ako se iz večeri u večeri govori kako je svaka predstava sve bolja, Festival festival će ići na dolje.

Slobodan Vujović, koordinator Umjetničkog savjeta

U Trebinju se ne igraju crnogorske, srbijanske, hrvatske predstave... nego, sticajem okolnosti, najbolje predstave iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije itd. Tako na sve gleda Savjet Festivala festivala i trebinjska publika. Tako smo zamislili Festival festivala i tako se realizuje. Ovo je jedini festival na kome žiri nije po ključu nego po kvalitetu svog stvaralačkog i ocjenjivačkog rada, svijesti, savjesti i poštenja. Ovdje nije žiri navijačkog karaktera koji potiče iz „toga i toga“ kraja. On isključivo potiče iz umjetnosti i to je postulat koji se poštuje, a tako poštuje i sve učesnike Festivala festivala.